Obrazlažući presudu, predsjednik sudskog Vijeća, sudac Zvonko Vrban osvrnuo se na tvrdnje Sabina odvjetnika Ante Nobila da se kazneno djelo podmićivanja zastupnika može počiniti samo prema vijećniku u predstavničkom tijelu, a da se taj status stječe tek konstituiranjem Gradskog vijeća.

Sud smatra da su Budimir i Đurić status izabranog člana predstavničkog tijela stekli objavom službenih izbornih rezultata te da vijećnici dio svojih prava konzumiraju i prije samog konstituiranja Gradskog vijeća, pa je stoga pravno neprihvatljiva teza da ponuda mita prije konstitiuranja predstavničkog tijela nije kazneno djelo, objasnio je Vrban.

Sud je ocijenio kako je dokaznim postupkom utvrđeno da je Sabo vijećnicima Budimir i Đuriću ponudio mito kako bi pristupili njegovoj političkoj opciji i glasovali onako kako to njemu politički odgovara te tako stvori uvjete za svoju političku sigurnost u trenutku donošenja gradskog proračuna.

Time je, smatra osječki Sud, iskazao namjeru da svoje ovlasti iskoristi u svrhu izgiravanja pravnog sustava i tako promijeni volju građana iskazanu na demokratskim izborima. Pokušajem izmjene biračke volje, povrijedio je Ustavom zajamčena prava građana da na izborima sami izaberu svoje predstavnike i preko njih ostvare svoju političku volju, rekao je sudac Vrban.

Sudsko vijeće smatra i da Sabo tako postupajući nije bio u zabludi, jer je iskusan političar i saborski zastupnik, dakle član tijela koje donosi zakone, pa i Zakon o kaznenom postupku, u kojem se sankcionira takvo ponašanje.

Iskaze Marije Budimir i Radivoja Đurića sud je ocijenio istinitim, jer su potkrijepljeni iskazima drugih svjedoka. Zaključivši da je Sabo svojim radnjama ostvario sva bitna obilježja kazenog dela podmićivanja zastupnika, pri čemu je 'iskazao izrazitu upornost da podmiti izabrane vijećnike, kroz različite oblike pritiska tijekom duljega vremena', sud je okrivljeniku izrekao zatvorsku kaznu od godine i četiri mjeseca.