Crna kronika VASIĆEV SKALPEL

Zbog čega je izručenje dobro

Vrana vrani oči ne vadi, kao što znamo; likovi poput Joce Amsterdama su u položaju da mogu ucjenjivati i nagađati se sa stvarnom vlašću, neformalnim centrima moći. A takvih je likova u svim našim državama mnogo i znaju svašta, pa im ni izručenje nije neka velika prijetnja: nagodit će se oni, bez brige. Tek kada takve počnu progoniti bez političkih i drugih kriminalno motiviranih obzira, živjet ćemo u poštenoj demokraciji

Ovih je dana srbijanska ministrica pravosuđa, mlada i agilna Snežana Malović, cura za koju će se još čuti, potpisala u Crnoj Gori jedan ugovor koji bi mogao postati uzorom za regiju. Iza konvencionalnoga naziva 'oblici pravne pomoći' kriju se zapravo mnogo važnija rješenja. Ugovor predviđa uzajamno izručivanje radi suđenja državljana onoj državi na čijem je teritoriju kazneno djelo počinjeno, izdržavanje pravomoćne kazne na teritoriju gdje je osuđenik lišen slobode, neovisno o državljanstvu, i niz drugih pogodnosti kojima se otežava bijeg od pravde.

Tea Cimaš / CROPIX
Ministri Dačić i Karamarko potpisali su u Rijeci sporazum o policijskoj suradnji
Crna Gora, istini za volju, nije ranije pravila neke veće probleme Srbiji sa izručenjem i pravnom pomoći. Pitanje dvojnog državljanstva između dvije države i dalje je otvoreno iz prije svega političkih razloga, pa ovakav ugovor olakšava rutinsku suradnju. Tako se polako i pod pritiskom svakodnevnih nužnosti iz prakse situacija u regiji što ju neki zovu 'Zapadni Balkan', a drugi (Britanci) 'Istočni Jadran', normalizira barem na toj dosta bolnoj razini. Svi znamo koliko je gonjenih ili pravomoćno osuđenih zločinaca utočište potražilo u susjednim državama po crti dvojnog državljanstva. Glavaš je tek najnoviji slučaj.

Nabrijani ustavotvorci iz devedesetih na to nisu mislili: oni srbijanski, dok su radili Miloševićev ustav iz 1990. kojim je Srbija sama sebe isključila iz Jugoslavije (na što se po pravilu zaboravlja!), ali ni oni iz 2006, kada su novi ustav prošvercali na galamu zbog Kosova; ni hrvatski, kada su državljanstvo i pravo glasa ponudili svim Hrvatima na planeti; ni oni bosanski kada su nepromišljeno kopirali hrvatske i srbijanske norme zabrane izručenja. Od svega toga imali su koristi samo prevaranti: političari koji bez glasova iz dijaspore ne bi dobili na izborima, a još više kriminalci kojima to uvijek odgovara. Običan pošten svijet od te sumnjive prednosti nema ništa, osim – kao u slučaju Srba iz Hrvatske i Hrvata iz BiH – još jednu, bolju, putovnicu.

Dobro: dva ministra policije, srbijanski Dačić i hrvatski Karamarko, našli su se u Rijeci prije neki dan i konačno potpisali taj sporazum o policijskoj suradnji koji se očekivao mjesecima, ako ne i godinama. To je također značajan korak: sadašnja bliska suradnja na kolegijalnoj, često i prijateljskoj, ali neformalnoj razini bit će brža i jednostavnija. Policijski atašei pri veleposlanstvima olakšat će poslove, jer je neprijatelj – konačno je i to shvaćeno – zajednički. Trebamo se nadati da su dogmatske predrasude policijskih i sigurnosnih službi, one komunističke (da nas stranci samo špijaju) i one nacionalističke (da nam susjedi samo rade o glavi), konačno iza nas. Logično je očekivati da će Srbija, Hrvatska i BiH krenuti putem tog crnogorsko-srbijanskog pravosudnog sporazuma prije ili kasnije; bolje prije, ali eto... Teatar operacija, bojišnica, organiziranog kriminala s njegove, kriminalne točke gledanja, jedinstvena je: obuhvaća teritorij od Male Azije do granica Europske unije, neovisno o državnim granicama kojima su policije i službe sigurnosti tih zemalja vezane i ograničene. Kriminal ima pragmatički geoposlovni pristup, a ne 'geopolitički' kojim se bave naši nedopečeni teoretičari bjelosvjetskih urota protiv Srba, Hrvata i ostalih malih naroda.

blic.rsDa je izručenje pojava blagoslovena, kad smo već kod toga, svjedoči i odluka Italije da Srbiji izruči Vladu 'Japanca' Jovanovića, u bijegu još od 2006. Taj je Japanac pojava krajnje zanimljiva u inače koloritnoj fauni srbijanskoga podzemlja. Pojavljuje se sredinom devedesetih kao sitni 'motornjak' (kaznena djela oduzimanja motornog vozila), napreduje do zloglasnog Zemunskog klana, ali svo vrijeme pokazuje sklonost da ne bude gonjen i da je uvijek tu negdje, malo po strani od ozbiljne akcije. U ljeto 2000. daje svoj stan u Budvi atentatorima Zemuncima koji su tada promašili Vuka Draškovića; ubojstvo je naručio Slobodan Milošević. Policija ga stalno traži i nikako ga ne nalazi, a od policajaca se ne razdvaja: skupa su radili iznude, reket, krađu auta za otkup i sve drugo. Čak i kada ga je 2003. tadašnja BIA (Bezbednosno informativna agencija) locirala i upozorila Javnu sigurnost da opkoli kuću, jer Japanac uvijek bježi na stražnja vrata, umakao im je u gaćama na stražnja vrata. Riječ je, dakle, o policijskoj suradničkoj vezi s debelom zaštitom u Miloševićevoj korumpiranoj ekipi.

Vlada Japanac


Nakon prevrata i promjena u policiji koje su potrajale, Japancu je istekao rok trajanja: optužen je i pravomoćno osuđen za iznudu, a istražuje ga se i zbog nekih krivotvorina. Sklonio se prvo u Makedoniju, a zatim u Italiju, gdje je prošloga rujna i uhvaćen. Ako Japanac po izručenju propjeva, moglo bi se čuti svačega – pod uvjetom, dakako, da to nekoga u srbijanskom pravosuđu i policiji uopće zanima. I tu smo na osjetljivoj točki: otvaranje te septičke jame policijske i političke kriminalne prošlosti pothvat je kome nitko nije baš rad. I za Jocu (Sretena Jocića) Amsterdama zna se da je bio na izravnoj vezi s vrhom Miloševićeve Udbe i Jovicom Stanišićem; na vezi ga je držao Stanišićev direktor operacija, drugi čovjek Službe. Teško da će išta od te neugodne prošlosti izaći na svjetlost dana ako i kada Joca stigne pred sud zbog organiziranja umorstva Ive Pukanića.

Vrana vrani oči ne vadi, kao što znamo; takvi likovi poput Japanca i Amsterdama zbog toga su u položaju da mogu ucjenjivati i nagađati se sa stvarnom vlašću, neformalnim centrima moći. A takvih je likova u svim našim državama mnogo i znaju svašta, pak im ni izručenje nije neka velika prijetnja: nagodit će se oni, bez brige. Tek kada takve počnu progoniti bez političkih i drugih kriminalno motiviranih obzira, pak neka bude što bude – živjet ćemo u poštenoj demokraciji.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još