Crna kronika 90 SEKUNDI PRIJE UDARA

Kontrola leta cessnu spustila prenisko

  • Autor: Tportal
  • 18.2.2009 9:17:53
  • 18.2.2009 9:15:47

Prema podacima koji su dosad doprli u javnost, jasno je da je za nesreću na Velebitu, gdje su prilikom pada aviona cessna T-303 Crusader poginula četiri čovjeka, kriva kontrola letenja

ZAGREB - U kabini cessne koja se 5. veljače srušila na Velebitu nalazili su se neki od najiskusnijih pilota hrvatske avijacije, Miljenko Bartolić Miki (61) i Aleksandar Walter (49),  a u avionu su se zatekli kao putnici i piloti Gerd Govejšek (63) i Zvonko Kelek (68).

Na putu prema aerodromu Zemunik valja preletjeti Velebit, koji na najvišoj točki, Vaganskom vrhu, doseže 1757 metara. Devedeset sekundi prije nego što će se naći na toj najopasnijoj etapi svog itinerera, cessna naglo snižava visinu i sa 8000 stopa spušta se na 5500 stopa (1800 metara), što zasigurno nije dovoljno da se sigurno preleti reljefna prepreka što joj se nalazi na putu, piše Jutarnji list. U režimu potpune vidljivosti avion mora nadvisiti prepreku najmanje 300 metara (tisuću stopa), dakle nikako ne smije na ovom mjestu letjeti ispod 6500 stopa!

Kontrola letenja morala ga je upozoriti da je prenisko, no prema objavljenim informacijama, čini se da je upravo kontrola zatražila od pilota da snižava i to stoga što je izjutra u ovoj zoni bila na snazi zabrana letenja, piše Jutarnji. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo vježbalo je na udbinskom aerodromu (letjeli su Migovi i bespilotne letjelice) i zračni prostor od 6000 do 156.000 stopa bio je zatvoren za civilne avione. Stoga je 'piper' koji je za Zadar poletio iz Zagreba neposredno prije cessne promijenio smjer i, obišavši Velebit iznad Rijeke, sigurno doletio na zemunički aerodrom malo prije 16 sati.

Cessna na samo 1800 metara visine ulazi u maglu i naoblaku koja zaklanja velebitske visove. U tom trenutku prestaje mogućnost letenja u VFR-u, pa bi se navigacija morala održavati u instrumentalnom režimu (IFR), što znači da kontrola letenja izravno preuzima vođenje zrakoplova, a za nadvisivanje prepreka pritom je propisano minimalno 1800 stopa, što znači da je kontrolor morao avion upozoriti da se popne na najmanje 7000 stopa, ili zaobiđe planinu. No, cessna je već udarila u planinski vrh, u koji se zabila velikom brzinom, pa je raznesena, a ostaci su pali stotine metara niže, u vrtaču gdje će ih alpinisti gorske službe spašavanja naći tek nakon potrage od šest dana, piše Jutarnji list.

Cessna sa četvoricom pilota nestala je sa zaslona radara u 15.45 minuta. U tom času zabrana letenja, proglašena za 5. veljače od 8.00 do 15.00 sati, više nije vrijedila! Znači, kontrola je natjerala pilote da bez potrebe snize visinu, ili ih nije upozorila da krše sigurnosne propise jer lete prenisko, a s obzirom na meteorološke uvjete na putanji aviona, morala je preuzeti njegovo vođenje u IFR režimu i pratiti sve parametre leta!

Jutarnji list pita se zašto Dinko Vodanović, istražitelj zrkoplovnih nesreća pri Ministarstvu prometa i veza, koji je u prvoj izjavi istaknuo da za nesreću nije kriva kontrola letenja, mogao to znati prije nego što je proveo istragu, dok još nije preslušao trake na kojima se bilježe komunikacije kontrole letenja, i to dok olupina nije ni pronađena, pa se nije znalo da je avion udario u vrh Velebita, nego su ga tražili na južnoj, kao da se strovalio usljed nekog tehničkog kvara?

Prema nedavno objavljenom izvješću stručnih organa Europske komisije, Hrvatska je nesigurna za letenje, jer njena Uprava za civilno zrakoplovstvo nije sposobna propisati i primijeniti europske standarde. Obitelji poginulih pilota, piše Jutarnji list, moraju pokrenuti tužbe, da uslijedi kazneni progon, a državu će tužiti za odštetu, pa će vjerodostojni nezavisni i strani eksperti u procesu moći razložiti pravu istinu o ovoj tragediji.


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još