Ovaj presedan u ustavnosudskoj praksi, koji će državu stajati 1,278.000 kuna, jednoglasno je izglasan uz obrazloženje da je zakonodavac ukidajući institut javnih ovršitelja morao voditi računa o posljedicama svojih odluka. Posebno zbog toga što su javni ovršitelji koje je, temeljem ukinutog zakona, imenovao ministar pravosuđa morali napustiti svoje ranije zanimanje te podnijeti troškove poput nabave opreme, prostora i slično.

'Za svaku osobu rješenje o imenovanju stvorilo je očekivanje da prava koja su joj priznata neće biti retroaktivno ukinuta na njihovu štetu', kazala je sutkinja izvjestiteljica Duška Šarin.

Pojasnila je da, unatoč dosuđenoj 'zadovoljštini', Ustavni sud nije udovoljio zahtjevima da se ocjenjuje usklađenost s Ustavom zakona o javnim ovršiteljima koji je u međuvremenu ukinut.

'Izbor zakonodavnog modela ne podliježe ustavnosudskom nadzoru. Zakonodavac ima pravo da sam nađe najdjelotvorniji i najbrži model koji će ispuniti ciljeve. Međutim iako je zakonodavac imao ovlast da javne ovršitelje zamijeni sudskima, taj zakon nije smio povući posljedice koje su suprotne osnovnim ustavnim vrednotama', zaključila je izvjestiteljica.

Sutkinja Snježana Bagić kazala je da je novčana zadovoljština po prvi put određena jer zakonodavac u izmijenjenim ili ukinutim aktima nije vodio računa o poremećaju pravne ravnoteže, odnosno nije naveo rješenje situacije koju je sam izazvao. Kazala je i da dosuđeni iznos od 18 tisuća kuna ne treba miješati s pravom na naknadu štete koji svaki imenovani javni ovršitelj može zahtijevati u odvojenom postupku.

'Riječ je isključivo u povjerenju građana u državu i pravo koje ona stvara', pojasnila je predsjednica suda Jasna Omejec.

Dodala je da koncept legitimnih očekivanja davno izgrađen u europskom pravu, dok u hrvatskoj pravnoj praksi još nije dobro prepoznat.

'Ovaj slučaj to dobro ilustrira. Zakonodavac je morao znati za očekivanja imenovanih ovršitelja i posljedice svojih odluka. Trebali su pokazati brigu za građane koji su zbog novog modela ovrhe ostali bez posla, s kreditima i svi s izgubljenim povjerenjem u državu koja ih je dovela u takvu situaciju. Na tom se temelju ne može graditi demokratsko društvo', zaključila je Omejec.

Zakon o javnim ovršiteljima Sabor je donio u studenom 2010. a nakon dvije izmjene konačno je povučen u rujnu 2012. svega devet dana prije nego što su prvi ovršitelji trebali početi s radom.

Iako u prvom trenutku nije želio komentirati presudu Ustavnog suda, kojom je naloženo 'ukinutim' javnim ovršiteljima isplatiti po 18.000 kuna zadovoljštine (ukupno 1,3 milijuna kuna), ministar pravosuđa Orsat Miljenić ipak je rekao kako se 'ni u jednom trenutku nije dvojilo postupati sukladno Ustavu'.

'Što se tiče naknade, nismo nikad sporili ukoliko je netko imao stvarne troškove da ima pravo na naknadu. Ipak, ne mislim da je ikome nanesena šteta, no ako je netko oštećen i utvrđeno je da je nastala šteta, to će biti pokriveno', obećao je ministar Miljenić.

Na konstataciju kako 1,3 milijuna kuna nije mali novac i upit je li se pogriješilo zakonskim promjenama, odgovorio je niječno rekavši kako se 'time broj ovršnih predmeta smanjio za 17.000, kao što se i trošak za građane smanjio'.

'Zaboravljate koliko bi građani iz svog džepa dali za ovršitelje, jer bi se radilo o puno većem iznosu. Napravili smo analizu i zaključili da se u ne može privatizirati određena služba', smatra Miljenić.

Na prozivke da se pogodovalo određenim odvjetničkim lobijima, rekao je kako se radi o 'potpuno stupidnim i neutemeljenim pričama koje nemaju nikakvu podlogu'.

'Ako hoćete realno – kod ovrhe ne morate angažirati odvjetnika, a po zakonskom rješenju morali biste angažirati ovršitelje. Zakon ih je stavio u proces da ih svatko mora platiti, no odvjetnike nisu morali angažirati. To je osnovna razlika i argument koji se zanemaruje', zaključio je ministar Orsat Miljenić.