Predjsednik sudskog vijeća Željko Horvatović rekao je u obrazloženju presude kako je razvidno da je Bulat bio opsesivno fokusiran na Tihanu Jandroković s kojom je bio u vezi od 2005. do travnja 2010.

Dok je veza bila med i mlijeko ego mu je bio zadovoljen a on sretan, kad je otišla od njega dolazi do transformacije i pokazuje pravo lice, kazao je sudac za Bulata, kojemu je vještak utvrdio poremećaj ličnosti, impulzivnu agresivnost i emocionalnu nezrelost.

Bulat se 13. srpnja 2010. nakon što je doputovao iz Vodica u Zagreb sastao s pastorkom te ju je u blizini šumskog puta koji povezuje Gračansku cestu i krematorij Mirogoj tijekom svađe zbog ljubomore i njezinog odbijanja da nastave ljubavnu vezu sedam puta ubo nožem u trbuh, leđa i glavu.

Sud nije povjerovao Bulatu koji je tvrdio da s oštećenom nije živio zbog seksualnih zadovoljstava jer mu to nije dozvoljavalo zdravstveno stanje, da ju je volio i da je ona njega prva ubola u trbuh, nakon čega više ne zna što se događalo.

Prijedlog obrane da se Bulata osudi zbog ubojstva na mah sud je odbio te ga je proglasio krivim za teško ubojstvo iz osobito niskih pobuda.

U završnom govoru zamjenica županijskog državnog odvjetnika rekla je da je oštećena osim ubodnih rana na tijelu imala i obrambene ozljede dok Bulat nije imao takve ozljede, osim ubodnih rana koje je sam sebi mogao nanijeti i rana na zapešćima ruku koje su karakteristične za pokušaj ubojstva.

Tužiteljstvo je navelo također da se Bulat, nakon što je oštećena prekinula vezu i otišla ocu u Zagreb, osjećao odbačeno te da je kod njega sve više jačala bolesna ljubomora koja sadrži ljutnju, mržnju i osvetnički poriv.

Zapisi pod nazivom 'Moj život s Tihanom' i 'Gorka istina' u kojima Bulat sagledava odnos s oštećenom i najavljuje budući događaj za tužiteljstvo je bio vrlo važan dokaz da je počinio kazneno djelo, odnosno da ju je ubio rukovodeći se onom "ako nisi moja nećeš biti ničija".

Bulatu je produljen pritvor do pravomoćnosti presude.