Znanstvenici već godinama upozoravaju na to da domaćinstvo velikih sportskih događaja kao što su Olimpijske igre ili Svjetsko nogometno prvenstvo uvijek košta više od prvobitnog plana, a u pravilu daje manje prihode i korisnu dugoročnu infrastrukturu od očekivanja. U posljednje vrijeme, birači i političari demokratskih zemalja počinju shvaćati tu činjenicu
Međunarodni olimpijski odbor suočen je s velikim problemima oko organizacije Zimskih olimpijskih igara 2022. budući da potencijalni gradovi domaćini masovno odustaju od kandidature.
Krakow, München i Davos (St. Moritz) povukli su svoje ponude nakon što su građani glasovali protiv domaćinstva. Stockholm je povukao kandidaturu nakon je što gradska vlast zaključila da će 'prihodi vjerojatno biti niži, a troškovi veći' nego što se procjenjuje.
Ponuda Osla također je pod upitnikom zbog rastućeg protivljenja javnosti. Kandidatura ukrajinskog Lavova donedavno je bila izgledna, ali je sada na tankom koncu zbog aktualnih nemira u zemlji.
Velik interes za organizaciju Olimpijskih igara godinama je opravdavala jedna velika ekonomska laž: ulaganje u domaćinstvo Olimpijskih igara dovest će do dugoročnog gospodarskog rasta.
Međutim, to nije tako. Još 2006. profesor ekonomije Victor Matheson u istraživanju 'Megadogađaji: učinak najvećih svjetskih sportskih događaja na lokalnu, regionalnu i nacionalnu ekonomiju' došao je do zaključka:
'Javni izdaci za sportsku infrastrukturu i organizaciju velikih sportskih događaja nužno povlače za sobom smanjenje troškova za druge javne usluge, povećanje državnog zaduživanja ili povećanje poreza, a sve to predstavlja teret za gospodarstvo. U najboljem slučaju javna izdvajanja vezana uz sportske sadržaje imaju nulti neto učinak na gospodarstvo budući da korist od veće zaposlenosti poništavaju negativni učinci viših poreza i smanjenja potrošnje u drugim segmentima javnih službi.'
Matheson također tvrdi da se kod procjena ekonomskih učinaka velikih sportskih događaja često ignoriraju značajni troškovi za sigurnost i usklađivanje 'opće infrastrukture' sa 'sportskom infrastrukturom'.
'Ono što je potrebno kako bi održali dvotjedno natjecanje u bobu drugačije je od onoga što vam je potrebno za svakodnevni život', pojašnjava Matheson.
Najočitiji prikaz tih 'bijelih slonova' skupi su olimpijski stadioni koji sada zjape prazni. Od Sarajeva preko Atene do Sočija, bivši gradovi domaćini puni su primjera građevina koje su služile svrsi dva tjedna, a nakon toga ispali iz uporabe. U Hrvatskoj su primjer 'bijelih slonova' rukometne dvorane, koje nikad neće vratiti uloženo.
U sve više zemalja, barem onih demokratskih, više ne igra argument ekonomske korisnosti. Čini se da dolazi razdoblje u kojem će samo zemlje s nedemokratskim režimima željeti organizirati Olimpijske igre.
Stoga nije čudno da su preostala dva kandidata za Zimske olimpijske igre 2022. u Alma Ata u Kazahstanu i kineska prijestolnica Peking
