Kako je tportalu potvrđeno u Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove, Kaptol je tražio povrat imovine oduzete u 1947., u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Posjed je razdijeljen na tri parcele koje su u razdoblju od 2008. do 2011. vraćene Kaptolu. Jedna od te tri parcele upravo je ona od 190 tisuća kvadrata na kojoj je bio kompleks vojnog skladišta.

Što planiraju s ukupno 834 tisuće kvadrata atraktivnog zemljišta koje se naslanja na mirne ulice s obiteljskim kućama u Sesvetama, nismo uspjeli doznati jer s Kaptola nisu odgovorili na naš upit poslan još u prosincu.

No poznato je to da se još od 2006. spominje kako bi se u Dubokom jarku (Glibokom jarku, kako ga domaći zovu) gradili POS-ovi stanovi. Tada je zemljištem upravljao Hrvatski fond za privatizaciju, kojem ga je 2003. dalo Ministarstvo obrane. Da je zemljište u konačnici vraćeno Kaptolu, ne zna gotovo nitko.

Pa niti sami lokalni političari, među kojima su i oni iz sesvetskog HDZ-a, a koji su 2018. ugostili tadašnjeg ministra državne imovine Gorana Marića kako bi ubrzao stavljanje u funkciju državne imovine na tom području, uključujući Duboki jarak, koji tada već godinama nije bio u državnom vlasništvu.

Predsjednika vijeća gradske četvrti Sesvete, Stjepana Kezerića iz stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, zamolili smo da nas izvijesti o svemu što zna vezano za Duboki jarak. Obećao je da će se raspitati i nakon nekoliko dana nas obavještava o onome što i sami već znamo - da je Duboki jarak vraćen Crkvi.

Spominje kako bi preko te parcele trebao prolaziti produžetak Branimirove. Riječ je o mitskom projektu kojeg stanovnici Sesveta čekaju valjda nekoliko desetljeća.

I GUP Sesveta iz 2015. predviđa transformaciju lokaliteta Duboki jarak te omogućava gradnju stambenih jedinica. No postoji još jedan problem s njegovom revitalizacijom.

Duboki jarak je razminiran, ali...

U eksploziji su stotine tona eksplozivnih sredstava i municije razasute kilometrima oko Dubokog jarka, no najviše toga ostalo je na području najbližem detonaciji. Kako za tportal kažu u MUP-u, kojem je pripojen Hrvatski centar za razminiranje, čišćenje terena odmah nakon eksplozije izvela je 33. inženjerijska brigada Hrvatske vojske te djelatnici protueksplozijske zaštite MUP-a RH.

'Navedeni radovi provođeni su tijekom više godina i u više navrata sve do odluke povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za upravljanjem imovinom Republike Hrvatske od 22. srpnja 2003. godine, kojom je područje vojno-skladišnog kompleksa Duboki jarak predano na upravljanje Hrvatskom fondu za privatizaciju', stoji u odgovoru MUP-a.

Tijekom 2009. i 2009. privatna tvrtka u potpunosti je razminirala područje od preko 190 tisuća kvadrata, koliko je iznosila površina kompleksa vojnog skladišta.

Obavljeno je klasično razminiranje do dubine od 20 centimetara.

No za Duboki jarak to je preplitko.

Iz MUP-a potvrđuju kako postoji opravdana sumnja, a na nekim dijelovima na većim dubinama i potvrđena je zagađenost eksplozivnim sredstvima, stoga je potrebno provesti dubinski pregled. Objašnjavaju da to znači da se u ovakvom stanju ne smiju raditi nikakve radnje koje bi obuhvaćale kopanje dublje od 20 centimetara.

Dakle gradnja na tom području, barem za sada, ne dolazi u obzir.

Našao granatu, rezao ju pa poginuo

Svih je ovih godina područje Dubokog jarka gotovo potpuno bez nadzora. U jednom periodu ulaz u šumu bio je ograđen, a čuvali su ga čak i zaštitari, ne zna se čiji.

Sada ondje zalaze, doznajemo od lokalnog stanovništva, oni koji ilegalno sijeku šumu, odlažu otpad, klinci te pokoji šetač pasa. No Duboki jarak odnosio je živote i nakon kobne eksplozije.

U ljeto 2012. Drago Matekalo, koji je živio u obližnjoj kući, otišao je prikupljati sirovine koje bi mogao prodati s obzirom na to da je Duboki jarak postao ilegalno odlagalište građevinskog otpada. Našao je pak granatu koju je odnio kući i išao ju prepiliti u svom dvorištu. U eksploziji koja je potom uslijedila na mjestu je poginuo.

Prije dvije godine na području Dubokog jarka izbio je požar. Iako su gorili samo šuma i nisko raslinje, sporadično su se čule eksplozije streljiva koje je bilo razasuto po tom području. Unatoč svemu tome, ono se ne vodi kao minski sumnjivo; razminirano je, potvrdili su u MUP-u.

Kažu, nije se dogodila nijedna minska nesreća, stoga nema ni tabli i natpisa koji bi upozorili na moguću opasnost.

MORH potvrdio: Dokumenti su i dalje klasificirani

Eksplozija u skladištu koje je 1991. Hrvatska vojska uzela od JNA dogodila se 17. travnja 1994. U ranim poslijepodnevnim satima serija eksplozija odjekivala je istočnim dijelom Zagreba, a crni dim dizao se visoko prema nebu.

Projektili su letjeli sve do Maksimira i Zeline, a građani su još mjesecima uklanjali njihove ostatke s krovova. Dio Sesveta bio je evakuiran, a ostali poslani u skloništa. Skladište je do temelja uništeno, a u nesreći, koja je navodno uzrokovana neopreznim varenjem, poginulo je šest hrvatskih vojnika. Koliko je situacija bila dramatična, govori i ova snimka iz Hrvatskog sabora.

Osim toga, gotovo ništa drugo nije poznato, niti koliko je točno i čega bilo u skladištu, recimo bojnih otrova, niti kako su poginuli vojnici. Dokumentacija o eksploziji i četvrt stoljeća od eksplozije klasificirana je te nije dostupna javnosti, potvrđeno nam je u MORH-u. Nisu nam željeli otkriti ni imena poginulih vojnika.

Potvrdili su samo ono o čemu je Feral Tribune pisao još početkom 2000-ih. Taj je tjednik pisao kako je Hrvatski zavod za javno zdravstvo u Dubokom jarku skladištio oko tonu cijanovodika. Državne institucije tvrdile su pak da se on odmah rasplinuo u eksploziji te da nije bilo opasnosti za građane.