SINDIKALNI LETAK

Sve istine i laži o novom Zakonu o radu

26.02.2014 u 11:25

Bionic
Reading

Pet najvećih sindikalnih središnjica koje prosvjeduju protiv Zakona o radu objavilo je letak u kojem su jasno objašnjeni sporni dijelovi Zakona, ali i navedene laži koje, prema njihovim riječima, vladajući plasiraju u javnost

LAŽ Novi Zakon o radu ne donosi radikalne rezove, već male promjene.
ISTINA Riječ je o ključnim promjenama u nekoliko područja - organizacija radnog vremena, uvjeti rada agencijskog radnika, otkazni rok, poslovno uvjetovani otkaz, sprečavanje pristupa sudu, onemogućavanje štrajka, nadziranje rada sindikata i smanjivanje njegova utjecaja…

LAŽ Novi Zakon o rad donosi promjene u općem interesu.
ISTINA Novi Zakon o radu donosi promjene u interesu kapitala i političkih elita! U 'općem interesu' očito nema mjesta za radnike!

LAŽ Cilj novoga Zakona o radu je očuvanje postojećih radnih mjesta.
ISTINA Radna mjesta se ne mogu očuvati (dinamika: neka se zatvaraju, nova se otvaraju...). Međutim lakše će otpuštati radnike: u slučaju kolektivnog viška, one na probnom radu, zbog poslovno uvjetovanog otkaza, starije radnike, one sa smanjenim radnim sposobnostima...!

LAŽ Cilj novoga Zakona o radu je otvaranje novih radnih mjesta.
ISTINA Radna mjesta ne otvaraju ZOR ni Ministarstvo rada – nužno je da Vlada vodi cjelovitu politiku zapošljavanja, što ovisi o: ekonomskoj, socijalnoj, obrazovnoj te posebno industrijskoj politici, mirovinskom i zdravstvenom sustavu...!

LAŽ Promjene Zakona o radu su nužne za postizanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.
ISTINA Temeljni razlozi nekonkurentnosti hrvatskog gospodarstva su nesposobnost menadžerskog kadra i neučinkovitost javne uprave te korupcija!

LAŽ
Aktualni Zakon o radu je najnefleksibilniji u Europi!
ISTINA I prema važećem Zakonu o radu u posljednjih pet godina izgubljene su stotine tisuća radnih mjesta!


Što donose najavljene promjene Zakona o radu?

1.
Nestaje jednak raspored radnog vremena jer poslodavac (neovisno o veličini, sektoru…) samostalno, svojom odlukom, raspoređuje radno vrijeme koje tjedno može trajati i do 56 sati. Je li unutar tih 56 sati bilo prekovremenog rada, vidjet će se nakon četiri mjeseca (svodi se na prosjek od 40 do 48 sati). Tu više nije bitan ni sindikat jer će se kolektivnim ugovorom uređivati samo ako tjedni rad traje dulje od 56 sati (do 60). U periodu duljeg rada i promijenjene dinamike upitne su posljedice po zdravlje i sigurnost radnika. Nestaje mogućnost usklađivanja privatnog i radnog života. Iako se, prema direktivi EU-a, ne prilagođava čovjek radnom vremenu, već radno vrijeme čovjeku – prema našem ZOR-u ispada da živimo samo da bismo radili!

2.
Ne propisuje se najdulje dnevno trajanje radnog vremena pa je ono ograničeno samo najkraćim dnevnim odmorom, što znači da će biti dozvoljeno dnevno raditi 12 sati, a u više od 30 sektora u RH i 16 sati: pomorske i zračne luke, promet u širem smislu, zdravstvo, socijalna skrb, skupljanje i odvoz kućnog otpada, pogoni za spaljivanje otpada, proizvodnja, prijenos i distribucija plina, el. energije, javni gradski prijevoz, poljoprivreda, turizam, poštanske usluge, tisak, radio, televizija, kinematografi, vatrogastvo, hitna pomoć, civilna zaštita, industrija koja se ne može prekidati iz tehnoloških razloga…

3. Skraćeni dnevni odmor radnika u navedenim sektorima u trajanju od osam sati, u kojem se radnik mora vratiti kući, odmoriti, naspavati i ponovno vratiti na posao, poslodavac će moći primijeniti izravno zakonom, a ne kao dosad samo kroz kolektivne ugovore.

4.
Agencijski radnik će moći zamijeniti jučer otpuštenog radnika 'privremeno', na razdoblje od tri godine, za 'golu' plaću, bez prava na ostala materijalna prava po kolektivnom ugovoru te uz naknadu plaće za vrijeme kada nije iznajmljen u visini i samo jedne kune!

5. Nakon povratka s rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, dopusta radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te mirovanja radnog odnosa do treće godine života djeteta poslodavac nije obvezan vratiti radnika na njegovo mjesto, već ga može rasporediti i na neko drugo, s nepovoljnijim radnim uvjetima.

6. Kod poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza poslodavac više nije dužan prethodno radniku ponuditi neko drugo radno mjesto i nije ga dužan obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim raspoloživim poslovima kod poslodavca.

. Ubrzan je tijek otkaznog roka na način da otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta dok ograničenje postoji u odnosu na radnike koji su na bolovanju, za koje otkazni rok ne teče, ali njima radni odnos u svakom slučaju prestaje nakon šest mjeseci od odluke o otkazu.

8.
Pravo na godišnji odmor ostvarivat će se uvijek u razmjernom dijelu, a pravo na jedan dan godišnjeg odmora po želji radnika prestaje biti zakonsko pravo.

9. Uvođenjem obvezne arbitraže u slučaju uskrate suglasnosti radničkog vijeća na otkaz zaštićenim kategorijama radnika sprečava se pristup sudu.

10
. U slučaju nedopuštenog otkaza, kada radnik ne nastavlja rad kod poslodavca koji mu je nezakonito otkazao ugovor o radu, sud više ne može dosuđivati naknadu štete u iznosu od tri do 18 plaća, već od tri do osam plaća!

11. Započet je proces izbacivanja sindikata iz tvrtki – smanjuje im se uloga kao i potreba poslodavaca da uopće trebaju kolektivni ugovor! U prvi se plan guraju radnička vijeća koja ne smiju sudjelovati u pripremanju ili ostvarenju industrijskih akcija, uključujući štrajk, a osniva ih se tek kod poslodavaca s 20 i više zaposlenih, tako da su radnici kod poslodavaca s manje zaposlenih praktično nezaštićeni!

12. Pravo na štrajk svodi se na pravo na jednokratnu upotrebu, jer se o istom sporu može provesti samo JEDAN postupak mirenja (primjerice zbog neisplate plaće). Gospodarsko-socijalni interes, kao razlog štrajka, svodi se samo na kolektivni ugovor.