Grčka dobro puni svoj proračun, ali se nalazi na brdu dugova zbog čega se grčko gospodarstvo zbog štednje sve više urušava, što znači da bi je to vrlo lako moglo gurnuti u recesiju. Društvo (opet) nije zadovoljno novim mjerama štednje. Više od 200.000 ljudi okupilo se u srijedu na prosvjedima u centru Atene, a još 100.000 je okupiralo ulice i trgove ostalih grčkih gradova. Jesu li Grci promašili s tolikim mjerama štednje?
'Sigurno da su Grci pogriješili s ovakvim mjerama, ali nije da su mogli puno birati s obzirom na pritisak Trojke (MMF, EK i ECB)', rekao je za tportal.hr Kristijan Kotarski, asistent na Katedri za međunarodne ekonomske odnose Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
'Proračun se puni regresivnim porezima (trošarinama i PDV-om), a na rashodovnoj strani se obveze smanjuju otpuštanjem, smanjenjem materijalnih prava u javnom sektoru i smanjenjem mirovina. Preagresivna fiskalna konsolidacija rezultira oštrom ekonomskom kontrakcijom (padaju cijene, prihodi, zaposlenost) i produbljuje problem kojem se ne nazire kraj s obzirom na nove potrebe financiranja koje traže Grci', pojasnio je Kotarskis Katedre za međunarodne ekonomske odnose FPZG-a.
Kako Kotarski objašnjava, u Grčkoj se lako može uočiti dugovno-deflacijski problem koji sve više u svoju provaliju usisava i one poduzetnike i građane koji nisu bili zaduženi i čije poslovanje/financijske slika nije bilo sagrađeno na neodrživim temeljima.
'2007. stopa nezaposlenosti je bila oko devet posto da bi danas iznosila skoro 25 posto. Jedan dio svakako treba pripisati posljedicama globalne recesije, ali najveći porast svakako ide na račun radikalnih mjera štednje. Problem s Grčkom je u tome što mnoge socijalne kategorije stanovništva (više srednji i imućni sloj) izbjegavaju plaćanje poreza i taj problem se godinama razvlačio i kamuflirao mogućnošću jeftinog zaduživanja (uvođenje eura). Osim toga, ona ne može koristiti neovisnu monetarnu i fiskalnu politiku kao anticikličke instrumente u kontekstu krize. To im onemogućava članstvo u eurozoni', dodao je Kotarski.
Nakon što su još ovo ljeto mnogi dužnosnici u Njemačkoj odlazak Grčke iz eurozone promatrali kao gotovu stvar, raspoloženje se sada iznenada promijenilo i Grčku se želi zadržati po svaku cijenu. Što bi za Grčku bio bolji scenarij?
'Pod pretpostavkom nastavka ovakve politike mislim da bi im bilo bolje uzeti 'sabatikal', tj, napustiti eurozonu na neko vrijeme. Da bi Grčka stvarno mogla naprijed, treba joj otpisati dio dugova i ublažiti mjere štednje uz kombinaciju s novim investicijskim ciklusom u obnovljive izvore energije i turizam. Tek onda možemo vidjeti napredak. No otpor vjerovnika i ECB-a je i dalje strahovito jak!', smatra Kotarski.
No Grčka nije jedina zemlja-slučaj. Cijena zaduživanja Španjolske dosegnula je opasnu razinu u srijedu, a cijela zemlja s nestrpljenjem iščekuje objavu proračuna za 2013., dizajniranog za uvjete ponirućeg gospodarstva i stopu nezaposlenosti od 25 posto.
A što sa Španjolskom?
'Španjolska ima problem sa svojim nabujalim bankarskim sektorom koji je godinama financirao nerealne projekte u privatnom sektoru, ali i hirove javnog sektora u smislu infrastrukture. Osim toga, Španjolcima je išlo dobro dok nije puknuo mjehur s nekretninama što je povećalo fiskalni deficit (proračun se sporije punio) i bila je prisiljena spašavati neke posrnule banke pa je to diglo javni dug. Približno istu, visoku stopu nezaposlenosti od 25 posto treba pripisati pucanju ekonomskog modela na neodrživim osnovama (nekretnine i građevinski sektor), a problem dodatno umnožavaju mjere štednje koje je nametala Zapaterova, ali i ova sadašnja Rajoyeva vlada', pojasnio je Kotarski španjolski slučaj.
'Jasno je da politika štednje bez prave promjene ekonomske strukture ne daje rezultate', smatra Kotarski, ali prema njegovim riječima, tu je ipak glavni inhibitor interes financijskog sektora koji inzistira pošto-poto na naplati potraživanja bez pravog osvrta na dugoročnu održivost takve strategije. Da bi periferija mogla krenuti naprijed, trebaju joj se smanjiti dugovanja. Međutim, to nije na agendi što pokazuje da se u javnom govoru i medijima uvijek koristi bankarska unija (koja treba osigurati naplatu dugovanja), ali nitko ne upire prstom na druge alternative', jasan je Kotarski.
Što se tiče održivosti ovakve politike, Kotarski smatra kako je već sada vidljivo da ona nije održiva u ekonomskom smislu, jer svaki novi kvartal donosi sve gore i gore brojke, a nije ni u političkom smislu s obzirom na sve veći intenzitet prosvjeda protiv takve politike što opet dodatno pojačava ekonomsku dimenziju problema (manje povjerenje investitora, neizvjesnost i manja potrošnja, manje turista).
Problem je s politikom štednje da se ona promiče kao sredstvo za jačanje povjerenja investitora. Međutim, ona daje suprotne efekte, jer nikome nije u interesu investirati kad vidi pad kupovne moći građana', zaključio je Kotarski.
