Elafitski otoci kod Dubrovnika svakako se ubrajaju u jedan od ljepših dijelova hrvatske jadranske obale što može potvrditi i svatko tko je ljetovao na Šipanu ili se kupao na pješčanoj plaži Šunj na Lopudu. Jedan od manjih otoka među Elafitima je i Jakljan koji je bio glavna zvijezda u srijedu na suđenju Günteru Striedingeru, bivšem članu uprave Hypa koji je optužen za pronevjeru. Naime, govorilo se o kreditu koji je Striedinger sredio hotelijeru Goranu Štroku za kupnju zemljišta na Jakljanu sa svoja tri kilometra kvadratnih površine, a koji ekonomski stručnjaci nakon detaljne analize smatraju potpuno ekonomski neopravdanim, kako izvještava Austrijska press agencija (APA), a prenosi Der Standard

Na klagenfurtskom procesu protiv Stredingera, kojim predsjedava sutkinja Ute Lambauer, svjedočio je Josef Schima, stručnjak koji je imao zadatak analizirati dodjelu kredita iz 2005. Hypa Goranu Štroku, koji je uz pomoć koruške banke odlučio kupiti 74 kvadratnih metara na Jakljanu. Striedinger je obećao Štroku novac od Hypa, što nije odobreno na kreditnom odboru nadzornog odbora Hypa, ali je kredit ipak realiziran. Štrok je prvo dobio 300 tisuća eura za polog, a onda je uslijedila i garancija za iznos od 5,7 milijuna eura s obzirom na to da je cijena zemljišta sveukupno bila šest milijuna eura. Nije se uopće provjerio bonitet Štrokove tvrtke, a prvi je kredit realiziran doslovce u roku od 24 sata što znači da nije mogla biti ispoštovana uobičajena procedura i papirologija.

Dvije garancije onda su spojene u jedan kredit od 6,7 milijuna eura, iako je u tom trenutku Štrok već kod banke Hypo imao kreditni volumen od otprilike 77 milijuna eura, objašnjavao je Schima na sudu. Napomenuo je i kako banka nije nikad provjerila mogu li luksuzni hoteli koji su trebali biti izgrađeni na Jakljanu biti profitabilni, a u dokumentima banke koji se tiču Štrokove kupnje zemljišta na južnodalmatinskom otočiću nema ni procjene o tome može li se kredit uopće uspješno vraćati. 'Poslovni i ekonomski rizik u potpunosti je snosila banka s obzirom na to da se nije mogla upisati na hipoteku zemljišta niti je Štrok uložio svoj kapital', smatra Josef Schima.

Suđenje Günteru Striedingeru za pronevjeru, koje je itekako povezano s njegovim dealovima i poslovanjem Hypa u Hrvatskoj, nastavlja se 11. siječnja 2016.godine.

Podsjetimo, Goran Štrok bio je vlasnik luksuznih dubrovačkih hotela te se u medijima hvalio svojim prijateljstvom s bivšim premijerom i predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom. Bilo je i prijepora o tome kako su mu prodani pojedini hoteli u Dubrovniku, a u medijima ga se znalo proglašavati crvenim tajkunom. Zemljište na Jakljanu, na kojem se nalazilo i u socijalizmu odmaralište izgrađeno u socijalizmu, prodavalo se unutar komplicirane priče o sukcesiji među državama nastalim raspadom Jugoslavije, a kako je 2005. izvještavala Slobodna Dalmacija, došlo je sveukupno sedam ponuda.

Među njima su se za Jakljan natjecali i tvrtka Inter factum, iza koje je stajao fra Jozo Zovko, tj. njegova udruga međunarodnog kumstva za djecu Herceg Bosne, isti onaj koji je blagoslovio Pantovčak kada se na njega uselila nova predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović. Jakljan su željeli kupiti i tvrtka Marek iz Varšave te nizozemski Sky Line Project.

Zanimljivo, prodaju je organizirala Republička direkcija za imovinu Republike Srbije. Nakon što je Štrok kupio zemljište i odmaralište na Jakljanu za šest milijuna eura, u hrvatskim se medijima pisalo kako će biti primoran tužiti Hrvatsku. Budući da se u dokumentaciji Jakljana kao vlasnik navodi RH, a stvarni je prodavatelj srbijanska Direkcija za imovinu - koje formalno nema u vlasništvu, kupac odmarališta Goran Štrok će podići tužbu protiv RH kako bi ona bila brisana iz popisa vlasnika. Uporište za ovakav potez Štrok vidi u Sporazumu o sukcesiji između zemalja sljednica bivše Jugoslavije koji je Sabor ratificirao 2004. RH je, naime, početkom devedesetih godina, zbog rata, nacionalizirala svu srbijansku imovinu, pa tako i spomenuto odmaralište. Aneksom G Sporazuma o sukcesiji pak odlučeno je da se sukcesija imovine bivše Jugoslavije ne odnosi na privatnu imovinu pojedinaca i poduzeća.

Štrok je pak svoje luksuzne dubrovačke hotele u međuvremenu prodao grupaciji Andronika Lukšića