Nemali broj nas u siječnju, nakon ića, pića i narodnog veselja u prosinačkoj gunguli, zahvati letargija, snuždenost i osjećaj potištenosti, odnosno tzv. siječanjski bluz. Mjesec je to u kojem smo obično vrlo malo izloženi suncu, manje se krećemo na svježem zraku, a usto nam na naplatu dolazi svaki onaj kolač koji smo tijekom božićnih praznika pojeli 'samo da ne propadne'. Dodajmo u tu kombinaciju i manjak novaca na računu kao posljedicu maničnog peglanja kartica tijekom prosinca, svetog mjeseca konzumerizma, i voila…dobijemo siječanjsku depresiju.

Taj svemoćni marketing

Ipak, termin je to koji ne postoji u znanstvenoj literaturi, nego je plod pronicljivosti jedne putničke kompanije koja nam je isprva prodala priču o tužnom (plavom) ponedjeljku, ponedjeljku svih ponedjeljaka, trećem u mjesecu siječnju i najgrozomornijem i najdepresivnijem danu u godini, čije se mračne sile najbolje obuzdavaju putovanjem.

Pa se onda, kako to u kapitalizmu biva, najdepresivniji dan u godini vjerojatno proširio na cijeli tjedan, pa potom i na cijeli mjesec. No to ne znači da je izmišljen (ili umišljen) i osjećaj ispraznosti koji nas često obuzima tijekom ovog mjeseca, objašnjava ugledna psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić, koja ipak smatra da riječi 'depresija' u ovoj sintagmi nije mjesto.

'Depresija je teška riječ i njoj nije mjesto u reklamama. Prava depresija je opasna bolest, a jedan od kriterija za tu dijagnozu je šest tjedana bezrazložno lošeg raspoloženja. A siječanj ni nema šest tjedana. Ne treba pretjerivati s bombastičnim riječima koje idu na ruku onima koji su ih izmislili da nam ponude neko vrlo povoljno putovanje na nekoliko rata koje sebi stvarno moramo priuštiti kad smo već u depresiji, a osobe koje su u depresiji ne žele, pa ni ne mogu putovati', kaže Uvodić-Vranić.

Nije depresija, ali...

Tu onda nastupa autosugestija, koja nam može pomoći ili odmoći. Zbog narativa kojem smo izloženi u prosincu povjerujemo u obvezno veselje, a onda zbog siječanjskog narativa u obvezno neraspoloženje. No iako se osjećaj utučenosti i potištenosti koji imamo u prvom mjesecu u godini u većini slučajeva ne može nazvati depresijom u pravom smislu te riječi, činjenica je da vremenske prilike utječu na naše raspoloženje, a tu su i druge okolnosti.

Najvažnije je prihvatiti tu promjenu i uvjeriti se da će ona proći. 'Treba sebi reći: 'Prirodno je da sam neraspoložen nakon što sam napravio tolike troškove, nagomilao kilograme, bio previše zatvoren, premalo se družio',' savjetuje Uvodić-Vranić. Onda kad polako počnemo mijenjati to stanje, kad prihvatimo posljedice svog ponašanja dođe kraj i 'siječanjskoj depresiji'. Koliko će ta tranzicija trajati onda opet ovisi o vremenskim uvjetima, odnosno načinu na koji ih doživljavamo.

'Dolaskom proljeća se onda zaredaju priče o 'proljetnom umoru', pa onda slijede 'ljetne vrućine', pa 'kiše jesenske'. Mislim da nije dobro zaduživati oblake da se brinu o nama i žaliti se na njih. Ni oblake, ni datume. Ima načina kako se zaštititi i od kiše i od prejakog sunca dok šetamo. Žalopojke nas nikud ne vode', kaže Uvodić-Vranić, ističući važnost izlaska na zrak, posebice onda kad se osjećamo loše.

Malim ciljevima do velikog uspjeha

Kako savjetuje, treba razmisliti o tome što nam nedostaje, pa to onda i nadoknaditi. Ako smo previše jeli tijekom blagdana, smanjimo obroke i birajmo laganije namirnice. Ako nam pak nedostaje zraka, iskoristimo svaku priliku, pa makar to bila pauza za ručak na poslu, i prošećimo. Možemo krenuti i s laganim vježbanjem koje će zasigurno popraviti naše raspoloženje jer se vježbanjem luči hormon sreće.

Pritom je jako važno sebi zacrtati male ciljeve. Postignemo li i neki najmanji uspjeh, to će se odmah pozitivno odraziti i na naše raspoloženje. 'Nema tableta sreće, nema skraćenog puta. Razveselite se radom svojih mišića, svojom kreativnošću ili barem kontaktom s nečim zanimljivim i vrijednim što je netko drugi napravio', kaže Uvodić-Vranić.

No ne treba zaobići ni rad na samopouzdanju, što podrazumijeva da očekujemo dobar ishod svojeg ponašanja, a u slučaju da i ne bude dobar, da znamo to prihvatiti kao lekciju s kojom isto možemo rasti. Čovjek nije stvoren da bude izolirana jedinka, pa su za naše psihičko stanje izrazito važni i kvalitetni međuljudski odnosi. 'Bitno je da primamo emocije koje nam drugi daju, ali i da i mi punimo druge dobrim emocijama. Povrijedimo li drugu osobu, nanosimo štetu i sebi. Budimo nekome osoba od povjerenja i čuvajmo taj odnos', naglašava Uvodić-Vranić.