Rusija s partnerima iz Srednje Azije gradi megaprojekte vrijedne trilijune dolara

Euroazijski gospodarski savez (EGS), politički i gospodarski savez Rusije, Bjelorusije, Armenije, Kazahstana i Kirgistana osnovanog prošle godine, ovih je dana ambiciozno najavio skorašnji početak čitavog niza ambicioznih projekata poput skorašnjeg dovršetka svemirske luke Vostočni, autocesta koje će premežiti Središnju Aziju s Europom, nuklearne elektrane u Bjelorusiji, jedinstvene tvornice tekućeg plina na Arktiku, modernizacije ruskih željeznica te obnove ruskih stadiona za predstojeće svjetsko prvenstvo u nogometu 2018. i rekonstrukcije vrlo važne kirgistanske hidrocentrale

Kao jedan od najvažnijih projekata koji najavljuje EGS, kao jedinstveno ekonomsko tržište od 183 milijuna ljudi i BDP-om od preko četiri trilijuna dolara, jest izgradnja prometnog koridora Sjever - Jug koji bi trebao uz zapadnu obalu Kaspijskog jezera Rusije i Irana spajati preko Azerbejdžana. Ovaj veliki prometni projekt u kojem će sudjelovati tri zemlje bit će dug više od sedam tisuća kilometara te su za njega već osigurana sredstva.

Tim nevjerojatnim megaprojektom u bliskoj se budućnosti želi spojiti Sankt-Peterburg i Mumbai u Indiji sa zemljama Europske unije, čime bi znatno pojeftinio prijevoz robe. Kako je najavio armenski predsjednik Serž Sargasjan, dio trase kroz Armeniju trebao bi biti dovršen 2018., a gradit će se od betona, a ne asfalta, jer je rok eksploatacije betonskih autocesta dva puta veći od asfaltiranih.

Ambiciozno je zamišljena i autocesta Zapadna Kina - Zapadna Europa kao novi tržišni put svile. Naime, trenutačno kineska roba do Europe stiže morem za oko 45 dana, preko Transsibirske željeznice za 15 dana, a nakon izgradnje ove transkontinentalne autoceste, roba bi do potrošača mogla stići za nevjerojatnih deset dana, uz zaobilaženje skupog Sueskog kanala.

Zamisao je da autocesta prolazi teritorij Kine (3.425 km), Kazahstana (2.787 km) i Rusije (2.233 km), a koliko je ovaj projekt važan za gospodarstvo Kazahstana, govori podatak kako je nakon započetih radova na kazahstanskom dijelu autoceste broj izravnih stranih investicija u industriju proizvodnje građevinskih materijala porastao za 88 posto.

Rusija planira započeti izgradnju svog dijela autoceste najkasnije 2019., a tada bi trebala započeti razvijanje Sjevernog morskog puta. Kazahstan navodi da će preko spomenute autoceste uglavnom ići roba iz Zapadne Kine, dok bi istočni dio zemlje i nadalje koristio Transsibirske željeznice te Sjeverni morski put.

Sve je spremno i za modernizacija dviju najvećih ruskih željeznica, Transsibirske i Bajkaloamurske, planirana do kraja 2019. Projekt vrijedi oko devet milijardi dolara, a u okviru modernizacije grade se novi tuneli i postaje, dok je zasad već izgrađeno tisuću kilometara novih željezničkih pruga. Transsibirska željeznica je, inače, najduža na svijetu te kroz 9.300 kilometara pruga spaja dvadeset ruskih regija i 87 gradova.

Nakon modernizacije Transsibirska željeznica mogla bi prevesti najmanje 75 milijuna tona robe godišnje. Prema gospodarskim predviđanjima ovako modernizirana željeznica mogla bi stvoriti nove ekonomske trendove jer se upravo zemlje Azijsko-pacifičke regije smatraju glavnim generatorima budućih gospodarskih stremljenja. Eksperti su izračunali kako se Transsibirskom željeznicom i dalje stiže brže nego bilo kojom mogućom zaobilaznicom pa tako roba od kineskih pacifičkih luka do Madrida stiže za nevjerojatnih 21 dan.

Na ruskom poluotoku Jamalu gradi se druga po redu tvornica tekućeg plina. Predviđeni kapacitet proizvodnje je 16,5 milijuna tona godišnje. Južnotambejsko nalazište plina otkriveno je još 70-ih godina prošlog stoljeća, no eksploatacija je bila nemoguća zbog nedostatka suvremenih tehnologija. Trenutno je na tom nalazištu napravljeno oko 50 bušotina, a u planu je više od 200. Plavo gorivo odmah će se dopremati u tvornicu u kojoj će se nalaziti četiri rezervoara za skladištenje tekućeg plina, od kojih svaki ima zapreminu 160 tisuća prostornih metara, što je jedinstven slučaj kada su u pitanju arktičke bušotine. Zamišljeno je kako će se tekući plin u Europu i zemlje Azijsko-pacifičke regije dopremati velikim tankerima izravno iz luke Sabeta na poluotoku Jamal.

Euroazijski fond također je izdvojio sredstva za obnovu Toktogulske hidroelektrane u Kirgistanu, najveće u Srednjoj Aziji. Hidroelektrana građena u sovjetska vremena bila je i ostaje energetski oslonac Kirgistana budući da električnom energijom napaja skoro polovicu kirgijskog stanovništva. Kako se ona nalazi u seizmički vrlo aktivnoj regiji, nužna je njezina modernizacija, prije svega zamjena dvaju hidrauličnih turbina i generatora električne energije te remont pomoćnih sustava.

I u Europi EGS ima ambiciozne planove pa će tako Bjelorusija i Rusija zajedničkim snagama izgraditi nuklearnu elektranu nadomak grada Ostrovec na sjeverozapadu zemlje. Time Rusija pomaže Bjelorusiji da smanji ovisnost od ruskog plina, ali i povećava uloge obje zemlje na tržištu energenata. Izgradnja se financira ruskim novcem, a ruske i bjeloruske tvrtke zajedno će prodavati električnu energiju. Nakon što bude završena izgradnja nuklearke, njezinn udio u proizvodnji električne energije u Bjelorusiji iznosit će oko 40 posto, a to bi značilo da bi zemlja mogla postati značajan izvoznik električne energije na istočnoeuropskom tržištu.