Veriskovo posljednje izvješće o indeksu građanskih nemira pokazalo je da je više od 50 posto od gotovo 200 analiziranih zemalja u povećanom riziku od masovne mobilizacije između drugog i trećeg tromjesečja 2022., što je najviše nacija od početka objave indeksa 2016., javlja Reuters.

Nekoliko je povoda za očekivane nemire diljem svijeta: ulazak u treću godinu pandemije, usporeni tempo oporavka uz inflaciju, pad životnog standarda, poremećaji u opskrbi iz Kine, problemi s energentima i hranom zbog rata u Ukrajini. Za razliku od bogatih zemalja, gdje vlade imaju veću sposobnost potrošnje, i onih siromašnijih, gdje nema ni očekivanja za potporu vlade, najveći teret socijalnog nezadovoljstva snosit će zemlje sa srednjim prihodima.

Tijekom zime, ne bi bilo iznenađenje da neke od razvijenih europskih nacija potresu ozbiljni građanski nemiri, upozorio je Torbjorn Soltvedt, glavni analitičar Verisk Maplecrofta.

Sociolog i politolog Dražen Lalić s Fakulteta političkih znanosti tumači da nije problem u izostanku 'prosvjedničkog mentaliteta'. Svjedočili smo masovnim prosvjedima u posljednjih desetak godina, a izdvojiti valja one za kurikularnu reformu na Trgu bana Jelačića, sindikalne prosvjede, one za rješavanje problema hrvatskog nogometa na splitskoj Rivi, kao i desničarske prosvjede protiv Istanbulske konvencije i covid mjera.

'Ne radi se o tome da građani Hrvatske ne prosvjeduju, nego jako nedostaju dobra organizacija i konkretni učinci tih prosvjeda. Malo je aktera koji mogu artikulirano, valjano i efikasno organizirati prosvjed. Na demonstracijama protiv korona mjera govornici gotovo da su jedan drugog micali s pozornice. Prosvjedi su u posljednje vrijeme uglavnom šlampavo organizirani', konstatira Lalić.

'Moralna bomba'

Ovo što se sad događa, bolje rečeno, ne događa, upućuje na krizu i podjele unutar civilnog društva u Hrvatskoj, tako da su prosvjedi uglavnom ili lijevo-liberalni ili tvrdog desnog predznaka.

'Fali masovnost dostatna za istinske intervencije u politiku i društvo. Ciljevi su nejasni, često nisu ni konkretni - s tim da je tu izuzetak bio u mnogo čemu fascinantni skup za kurikuralnu reformu u središtu Zagreba. Govornici su uglavnom slabi i neatraktivni za širu javnost. Posebno zabrinjava to što su prosvjedi neučinkoviti, što nakon njih ne dođe do potrebne promjene. Vlast to jako vješto amortizira, jer nakon takvih prosvjeda ponovno se vrati kolektivna socijalna letargija, osjećaj bespomoćnosti i depresije', upozorava Lalić.

Izuzetak su bili dugotrajni štrajk i veliki prosvjed nastavnika 2019., kada je izboreno povećanje plaće, kao i prosvjed inicijative 'Spasi me', protiv obiteljskog i svakog drugog nasilja.

'To su rijetki slučajevi kad se barem nešto postiglo. Na Zrinjevcu se okupilo razmjerno mnogo ljudi, ali na kraju je prvenstveno izmijenjena forma javne politike suzbijanja nasilja u obitelji. Ali žene i dalje ubijaju, zar ne? Prije 11 godina došlo je i do Facebook prosvjeda, najviše protiv nemorala i korupcije vezane uz vlast. O 'moralnoj bombi' pisao je još prije četvrt stoljeća sociolog Josip Županov: to je, rekao je on, opasnije za vlast od socijalne bombe jer ljudi teže podnose moralni rasap društva nego egzistencijalne tegobe. Ali što se dogodilo? Nemoral i korupcija ne samo što su se održali, nego su postali zaštitni znak ove zemlje. Naša vlast je korumpirana, a samim tim i naša država, koja je u mnogo čemu zarobljena. Ne samo to - ni današnja oporba, kad je bila na vlasti, nije se jako potrudila da to promijeni', napominje Lalić.

Veliki je problem i to što intelektualci ne istupaju dovoljno kritično u javnosti.

'Sjećam se transparenta iz 2011. na kojemu je pisalo 'Intelektualci, artikulirajte nas'. A naši intelektualci i drugi visokoobrazovani, i nadalje uglavnom hrču. Pogotovo su u dubokom snu kad treba izaći na trg i ulicu. Nastupi intelektualaca na skupovima posljednjih godina veoma su rijetki', ističe Lalić, prisjećajući se zapaženog govora sociologa Benjamina Perasovića na splitskoj Rivi pred 40.000 ljudi 2014. godine. Problem je naročito u pripremi tih skupova, pa se tako dogodi da jedan Boris Jokić, autor kurikularne reforme, ne govori na prosvjedu za takvu reformu, dodaje Lalić.

Aktivisti i organizatori prosvjeda često su neusklađeni, nisu u stanju stvoriti široki savez.

'Ali s druge strane, političke saveze itekako znade uspostaviti HDZ. Vodstvo vladajuće stranke već dugo usko surađuje s čelnicima Katoličke crkve, braniteljskih udruga te nekih drugih organizacija. Pogledajte, hoće li sad oporba napraviti savez protiv HDZ-a, pa i pozvati na velike ulične prosvjede? To je retoričko pitanje - neće. Hoće li se HHO, Documenta i neke druge istaknute organizacije civilnog društva sastati u ime većih zajedničkih ciljeva? Neće. A cilj bi trebao biti jasan - da se sruši ovaj koruptivni sustav koji nas je doslovce već prebacio preko ruba nacionalnog i životnog opstanka. Mi smo društvo u izumiranju, ne pred izumiranjem. Prvo smo počeli izumirati u duši, odnosno ćudoređu, potom se većina građana ove zemlje srozala u egzistenciji, da bismo sada, s obzirom na masovno iseljavanje i rapidnu depopulaciju, debelo odmakli na crnom putu biološkog izumiranja', upozorava Lalić.

Prije 50 godina, nastavlja, Hrvatska je imala Savku Dabčević Kučar, Miku Tripala, Dražena Budišu, Vladu Gotovca, Ivana Supeka i neke druge istaknute političke i javne ljude - sad gotovo da nema ni tragova takvih ličnosti: 'Akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska te druge ključne nacionalne institucije spavaju tvrdim snom iz kojeg će se teško probuditi'.

Podsjeća da je velikih prosvjeda bilo i u Beogradu i u Sarajevu, opet - bez rezultata.

'Izgleda da su nove vlasti na prostorima bivše Jugoslavije itekako dobro naučile zanat, znaju kako osvojiti i zadržati vlast, međutim, ome zasigurno ne znaju suzbiti društvene probleme, moralno ozdraviti društvo i uputiti ga u smjeru ekonomskog i društvenog boljitka . A nezadovoljnici se ne znaju ni organizirati, nabaviti valjani razglas i dobre govornike. Kao da smo ispražnjeni od nekih znanja i vještina koje su nužne da budemo građani. Koliko puta smo čuli da nam treba građanski odgoj i obrazovanje?', kaže Lalić.

Ipak, upravo danas zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i Boris Jokić najavili su uvođenje fakultativnog predmeta 'Škola i zajednica' (ŠiZ) u 36 zagrebačkih srednjih škola. Lalić to pozdravlja, ali ističe da bi svi učenici u Lijepoj našoj trebali imati iste mogućnosti.

>>> [FOTO] Tomašević: Novi predmet u zagrebačkim srednjim školama zalog je boljeg društva

'To razmjerno malo znači ako je situacija u tom pogledu čemerna, primitivna i pogubna u mnogim drugim sredinama. Mene zanima Hrvatska u cijelosti, a naša svijest i politička kultura na izrazito su niskim granama. Evo, sad kao brinemo za izborni zakon u BiH, a pogledajte naš vlastiti, nepravedni izborni zakon. Ljudi će ovdje prosvjedovati zbog Istanbulske konvencije ili zato što Hajduku kradu pobjede, ali neće prosvjedovati za novi izborni zakon, zato što imamo 21 teritorijalnu, a u isti mah 10 izbornih jedinica, zbog toga što nam jedan glas u Slavoniji vrijedi više od glasa u Zagrebu ili u Istri', upozorava Lalić.

Apelira da se u javni život uključe mladi ljudi, da postave svoje zahtjeve.

'Svaka čast Jeleni Veljači, njenim prijateljicama i drugim mladim aktivisticama. Da su iskusne feministkinje, svaka im čast na dosadašnjim doprinosima, pokrenule takve prosvjede, ne bi uspjele onako kako je to uspjela modernija i komunikativnija Veljača, uz sve prigovore koje pritom možemo imati. Problem je naša letargija. Ušli smo u EU, sagradili autoputeve i lijepe mostove, obnovili zračne luke, ali smo se istovremeno zakopali do grla u socijalno beznađe, primitivizam, nemoral. Još je Thomas Jefferson ustvrdio da su omanje pobune korisne za stanje demokracije. Mi to nemamo. Ljudi jako puno brontulaju, ali imaju kolektivni osjećaj da ne mogu ništa bitno promijeniti. Potrebni su nam individualni predvodnici i drugi kondenzatori širokog socijalnog bunta, ali ne kao Željka Markić koja promiče svoj srednjovjekovni svjetonazor i u stvari se obraća tek uskom dijelu populacije', napominje Lalić.

I zaključuje: 'Kod nas vladaju neznanje i komforizam, a velika većina ljudi smatra da se ne isplati kritički istupati u javnosti. Zaboravili su na onu Meše Selimovića: 'Boj se ovna, boj se govna, a kada ću živjeti?'.