Tijekom petogodišnjeg mandata u Elizejskoj palači jedni su predsjednika kovali u zvijezde, osobito zbog njegova nastojanja da ukloni staru podjelu na "lijeve i desne", a drugi ga nazivali bahatim.

Taj bivši ministar gospodarstva socijalističkog predsjednika Francoisa Hollandea uspio je 2017., kada je imao tek 39 godina, nadmoćno pobijediti Marine Le Pen, vješto iskoristivši svoj ugled autsajdera.

Čim je došao u Elizejsku palaču, Macron, koji je diplomirao u uglednoj Nacionalnoj upravnoj školi (ENA) i radio kao menadžer u banci, neprestano je pokazivao spremnost da iznenadi, pa i zaprepasti.

Vrlo brzo su ga prozvali "predsjednikom bogatih" i gradskih elita, napose nakon dviju istodobnih odluka s početka mandata koje mu ljevica nikad nije oprostila: ukidanja poreza na bogatstvo (ISF) i smanjenja pomoći za stanovanje.

Dio Francuza ga zbog njegovih odluka i verbalnih ispada - govorio je da su neki ljudi "ništarije", da su "neradnici" koji se protive svakoj reformi - smatra suviše odvojenim od stvarnosti.

Macron se tada zauvijek udaljio od dijela ljevice, iz koje je ipak potekao, te od radničkog sloja.

U prosincu je ipak u televizijskom razgovoru rekao da je "naučio (...) odnositi se prema svakom s poštovanjem", bez čega se, priznao je, "ne može ići naprijed".

Riskantni potezi

Njegova bliskost s konzultantskim tvrtkama, s kojima je uvelike surađivao, dodatno mu je narušila ugled na kraju mandata koji je trajno obilježio prosvjedni pokret "žutih prsluka" koji se 2018.-2019. protivio njegovoj socijalnoj i poreznoj politici.

Vukao je i riskantne poteze pa je tako u jeku pandemije odbio uvesti nove restrikcije koje su u siječnju 2021. tražili stručnjaci i ministri, ali mu je ta odluka na kraju upisana među zasluge.

Macron je na kraju mandata bio popularniji nego što su u tom razdoblju bila dvojica njegovih prethodnika, Francois Hollande i Nocolas Sarkozy (desnica).

Zadnjih tjedana isticao je socijalne mjere u okviru svog projekta, u trenutku u kojem mu je iznimno važno privući glasove ljevice.

"Naši životi vrjedniji su od njihove dobiti", rekao je na predizbornom skupu u Nantesu, preuzimajući slogan krajnje ljevice.

Proeuropska načela

Premda se kretao na različitim ideološkim terenima, nikad se nije odrekao proeuropskog načela. Europa je bila središnji stup njegove diplomacije u petogodišnjem mandatu. Zauzimao se za jačanje europske obrane.

Nijedan čelnik nije zadnjih tjedana toliko razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kao što je to činio Macron, posrednik uime drugih zapadnih saveznika i uime ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Njegov je mandat obilježilo neobično približavanje Pariza i Kigalija nakon što je 2021. objavljeno povijesno izvješće - koje je naručio Macron - u kojemu se priznaje "mučna odgovornost" Francuske u genocidu nad Tutsima u Ruandi 1994.

Što se tiče politike prema Alžiru, s kojim je Francuska ratovala od 1954. do 1962., odlučio je poduzimati "simbolične korake" radi pomirbe dviju zemalja, što je nerijetko nailazilo na kritiku.

Tako je, primjerice, priznao odgovornost francuske vojske za smrt alžirskog odvjetnika, nacionalista Alija Boumendjela 1957.

Macron je usto zatražio "oprost" od harkija, Alžiraca koji su služili u francuskoj vojsci, a Pariz ih se "odrekao".

U veljači 2017. Macron, tada kandidat na predsjedničkim izborima, podigao je buru na desnici i među Francuzima povratnicima iz Alžira izjavom da je kolonizacija "zločin protiv čovječnosti".