Ova mlada žena u stambenu zajednicu došla je ,sa 16 godina zbog nesređene obiteljske situacije. Osim svakodnevnih druženja sva su djeca imala i svoje radne zadatke.

'Život u domu bio je vrlo zanimljiv. Dom se temeljio na principu rada i obrazovanja i to su bila dva glavna uvjeta da bi se u njemu opstalo. Što se tiče rada, stambena zajednica ima zemlju i svatko od korisnika doma je imao svoj dio vrta koji je morao održavati, a na taj način se i prehranjivao. S druge strane, kod obrazovanja je princip bio takav da je svako dijete moralo završiti srednju školu i danas je ta odluka dovela do veoma dobrih rezultata', započinje svoju priču djevojka.

Jesu li upravo ta stroga pravila dovela do nekih negativnih iskustava? 'U početku sam imala problema s autoritetom, bila sam mladi delinkvent. Baš u to vrijeme u dom je došla jedna mlada odgajateljica, studentica, koja je ovdje odrađivala svoju praksu. U trenutku kada sam shvatila da je ona željela da sve bude obavljeno u točno vrijeme, ja sam se pobunila i dala joj do znanja da je fake, da nije originalna. Kasnije sam shvatila me upravo ona motivirala i bila mi uzor', prepričava ova 28-godišnjakinja.

Svaki izlazak iz doma stvarao je određeni pritisak, jer su predrasude okoline bile neizbježne. No ova djevojka to drugačije gleda:
'Sve je stvar percepcije i samopoštovanja. Recimo, prije mi je bilo teško govoriti da sam u stambenoj zajednici, ta stigma je bila veoma jaka, posebno na 'selu' na kojem sam odrastala. Sada mi je lakše jer se ne moram nikome dokazivati, a s time raste i moje samopoštovanje.'

Upravo u inat stigmatizaciji društva, odlučila je ulagati u svoje obrazovanje i osamostaliti se. Osim znanja stečenog tijekom studiranja, ona govori čak četiri strana jezika: njemački, engleski te francuski i nizozemski, za koje je dobila diplome. Uz smiješak kaže da je nizozemski naučila isključivo zbog ljubavi.

'Mislim da ni jedno dijete ne želi biti u domu, nego gleda kako da tamo provedeno vrijeme iskoristi kvalitetno za učenje. Tako sam i ja. Prvo sam upisala trgovačku školu, a zatim komunikologiju u Zadru. Tijekom studija u Zadru nikome nisam htjela govoriti da sam u domu, no danas, kada studiram socijalnu pedagogiju u Zagrebu, nemam više problema s tim', objašnjava ova 28-godišnjakinja.

Još je samo 13 ispita i diplomski rad dijele od završetka studija, a želja joj je u budućnosti raditi u socijalnoj skrbi, možda završiti psihoterapiju i pomagati i biti podrška mladim ljudima u domu. Motivacija za taj posao leži upravo u danima koje je ona provela u domu, a za sve odgajatelje u ustanovama alternativne skrbi ima poruku:

'Svako dijete koje dođe u dom ili stambenu zajednicu, u bilo koji oblik skrbi, traži pozitivnu identifikaciju kod osoba koje su za njih odgovorne. U tom je trenutku važno da odgajatelj pokaže svoju kvalitetu i bude autentičan, jer samo tako dobiva poštovanje djeteta - u suprotnom ne.'