Roditelji vrtićke djece u Zagrebu iščekuju nove uplatnice, vjerojatno s novim cijenama kreiranim po Bandićevom 'dohodovnom cenzusu', te se osjećaju izigranima i prevarenima i šalju svoje kritike. Pismo jedne majke, čiji su osobni podaci poznati redakciji, objavljujemo u cijelosti. Ovim putem pozivamo sve roditelje koji žele iznijeti svoje (ne)zadovoljstvo tzv. Bandićevim modelom plaćanja vrtića svoje primjedbe i sugestije mogu poslati na adresu: vijesti@t-com.hr

Moje dijete neće pojesti 400 posto više

Iako još uvijek ne znamo hoće li se g. Bandić držati svog stava da će se vrtići u Zagrebu plaćati po samo njemu razumljivom dohodovnom principu, ali i kako svaki dan od brojnih roditelja, koji se nalaze u istoj situaciji kao i ja, dolazim do zanimljivih informacija, morala sam vam poslati nekoliko riječi da ukažem na brojne nelogičnosti.

Naravno, svjesni smo apsolutno svi da cijene u zagrebačkim vrtićima nisu realne te da su uistinu premale i da je nemoguće za 400 kuna, koliko košta vrtićki boravak, pokriti sve troškove. Međutim, isto tako, uz tu cijenu, tete su nas molile da im financijski pomognemo oko igračaka, slikovnica, toaletnog papira i vlažnih maramica. U većini slučajeva oni koji su imali bez pogovora su i pomagali. Dakle, za dodatnih 100 ili 200 kuna nitko nije radio problem.

Ali zašto ćemo sada plaćati 300, 400 ili 500 posto višu cijenu? Moje dijete neće moći pojesti ni grama više hrane nego što je jelo dosad, niti će mu teta posvetiti dva, a kamoli 200 posto više pažnje nego ostaloj djeci. To, naravno, ni ne očekujem.

Čemu sva ta maltretiranja nas običnih ljudi, srednjeg staleža? Zato što se gradonačelnik, osjetivši da mu popularnost pada, želi dodvoriti potencijalnim biračima, a kako je onih s najmanjim prihodima najviše, razumljivo, ustupcima njima. Imala sam sreće pa sam uspjela izgurati fakultet do kraja, pronaći u ovoj državi - nemoguće - poštenu firmu koja me prijavila na punu plaću. I zato sada moram ispaštati? To jest, ne čak ja, nego moje dijete, koje će se, kada dođe u vrtić, osjećati povlašteno jer će ostale majke znati koliko izdvajamo za njega. A ja prema propisima tvrtke svoju plaću moram držati u strogoj tajnosti.

Još jedna velika nelogičnost. Za maksimalnu cijenu od 2000 kuna, koliko će koštati cjelodnevni vrtićki boravak, nevažno je imate li 8000 ili 28.000 ili 58.000 kuna. Ako se 'socijalno osjetljivi' g. Bandić želio držati dohodovnog principa, zašto nije uveo postotak od plaće, pa da kaže – vrtić će koštati dva, pet ili deset posto mjesečnih primanja. Nas u Zagrebu 'dere' sa 18 posto prireza, daleko najvećeg u Hrvatskoj, a od čega se također odvaja za vrtiće. Dakle, sada je ovo dodatni namet koji nije uveden po jednakim kriterijima za sve.

Što je s onim majkama (ili očevima) čiji su partneri prijavljeni na drugim adresama ili onim obrtnicima koji si propisuju minimalac, a zarađuju, na crno, i višestruko više od nas u tzv. poštenim tvrtkama?

Predlažem g. Bandiću, ako je već tako osjetljiv na socijalna pitanja, zašto ne razmisli o tome da uvedemo dohodovni cenzus i za prehranu, pa da imamo pet razreda cijene mlijeka, kruha, benzina, hrane za pse…

Lijep pozdrav,
Vesna K.