Tog 66-godišnjeg civila Marić je likvidirao hicima u trbuh, u listopadu 1991. u obiteljskoj kući u selu Rastovcu kraj Grubišnog Polja, i to pred očima njegove supruge Ane. Većina dosuđenog iznosa, 461.000 kuna, još je nepravomoćna jer je Marić uložio žalbu na rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, a manji je dio, 25.356 kuna, pravomoćan.

Naime, nakon pravomoćne presude kojom je utvrđeno da je pripadnik vojske ili policije počinio ratni zločin, a Marić je bio pripadnik vojske, obitelj žrtve stječe pravo na odštetu za pretrpljeni gubitak koju plaća država.

Nakon što je Županijski sud u Bjelovaru 2015. potvrdio presudu srbijanskog suda kojom je Marić zbog ratnog zločina nad Slijepčevićem osuđen na 12 godina zatvora, članovi Slijepčevićeve obitelji, supruga i dvoje djece, pokrenuli su parnicu protiv države.

Supruzi Ani Slijepčević pravomoćno je dosuđena odšteta od 220.000 kuna u studenom 2017., a sinu i kćeri svakome po 150.000 kuna, što je ukupni iznos od 520.000 kuna. Dodaju li se tome iznosu parnični troškovi i zatezne kamate koje također snosi država, to jest porezni obveznici, iznos koji je hrvatska država morala isplatiti žrtvama zbog Marićeva ratnog zločina penje se iznad 580.000 kuna.

Nakon obeštećenja žrtava, država prema Zakonu o obveznim odnosima ima pravo regresnom tužbom tražiti da joj iznos isplaćen žrtvama nadoknadi onaj tko je zločin skrivio - u ovom slučaju Veljko Marić.

Željko Marić, čije ime danas već polako prekriva zaborav, bio je višemjesečna vruća politička tema broj jedan u međudržavnim odnosima između Hrvatske i Srbije krajem 2014. pa sve do sredine 2015. Njegov je slučaj korišten i kao tema u unutarnjopolitičkim obračunima jer su se krajem 2015. održavali izbori za Sabor. Stranke s desnog političkog spektra natjecale su se u tvrdnjama kako je "hrvatski branitelj Veljko Marić žrtva montiranog sudskog procesa u Srbiji" te da lijevo-liberalna Milanovićeva Vlada "ne čini ništa da ga izbavi iz srbijanskog zatvora", piše novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić.