NOVA SAZNANJA

Koliko su opasni morski psi koji žive u Jadranu?

14.12.2014 u 12:00

Bionic
Reading

Hrvatsko-slovenski biolozi obavili su istraživanje prehrambenih sklonosti morskih pasa u Jadranskom moru i podnijeli znanstveno izvješće koje će smiriti sve koji su sliku "proždrljivosti" tih "morskih nemani" stekli gledajući horor filmove

Oni su pomno pretražili sadržaje želudaca 15 morskih pasa mekuša koji nisu uspjeli uteći ribarskim koćama od prosinca 2005. do travnja 2007. godine u sjevernom Jadranu.

U novom broju znanstvenog časopisa "Natura Croatica" navodi se da je dužina tijela pasa iznosila između 50 i 152 centimetra, pa se nipošto ne radi o najvećim, gorostasnim psinama, koji mogu dosegnuti 18 metara, ali ni o "psićima" pigmejima koji narastu tek dvadesetak centimetara.

Morski psi red su riba star 800 milijuna godina, mesožderi su i nalaze se na vrhu hranidbenog lanca, pa su oni u moru ono što su lavovi na kopnu, ili čovječja ribica u našem podzemlju.

Mnogo je zanimljivosti vezanih za njihov život: primjerice već u majčinoj utrobi, prije nego što dođu na svijet, dobiju više redova zuba, a tijekom života izgube ih i po trideset tisuća.

Za razmnožavanje im ponekad nije potrebna oplodnja pa stručnjaci kažu da se mogu razmnožavati tzv. partenogenezom. Uza sve to, znaju se ponašati i kanibalski, tj. jesti meso vlastitih vrsta.

Sitnež u želucima proždrljivaca

Međutim, umjesto progutanog broda s ljudima, stručnjaci su u želucima 15 nesretnih mekuša našli sitne ribe inćune i nešto ugotica, koje i same često obilno zaglave u koćama jer po danu žive na samom dnu. Najviše su pronašli desetonožnih rakova i to vrsta poznatih u narodu kao zdravemarije, čistači i vodari.

Inače, čistači se hrane organskim tvarima koje se raspadaju i tako čiste more. Kad su napadnuti, spašavaju se odbacivanjem nogu, koje mu se brzo obnove.

Bilo je u želucima još i malo sipa te nekih biljki i algi, što je valjda jednako kao da su u želucu alkoholičara našli mlijeko.

A želudac jednog proždrljivca, što je možda još najgore, bio je - potpuno prazan. Prema onome što su objavili stručnjaci Instituta za oceanografiju iz Splita, u Jadranu je zabilježeno oko 30 vrsta morskih pasa, od kojih neki dolaze samo privremeno.

Najopasniji među njima je modrulj. Naraste od tri do četiri i pol metra i dostiže težinu od oko 150 kilograma. Privuče ga krv pa zabunom, kažu stručnjaci, može napasti i ljude. Napadi su rijetki, ali se modrulj smatra potencijalno opasnim morskim psom. No, u Jadranu su daleko češće manje vrste morskih pasa.

Morski psi se hrane bolesnim ili iznemoglim jedinkama pa imaju važnu ulogu u održavanju zdravlja morskog ekosistema. Nestankom morskih pasa došlo bi do poremećaja u prirodnoj selekciji. No, i takvi želuci, imaju svoja ograničenja i svoje nametnike.

Otjerale ih "zvučne bombe"

Spomenuta analiza otkrila je da je čak 13 morskih pasa imalo nametnike, od kojih 12 obliće te po troje metilje i trakavice. Najčešći oblić je onaj vrste "Cucullanus micropapillatus", od koje su ukupno zabilježene 44 odrasle jedinke i čak 198 ličinki. Većina jadranskih pasa ugrožena je pa je zakonom zabranjeno njihovo namjerno ubijanje. Našeg mekuša je Međunarodna udruga za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN) proglasila ugroženom vrstom, jer ga hvataju pridnenim mrežama koje povlače koće, stajaćicama i svim drugim mrežama.

Na nekim područjima Mediterana broj mu jako smanjen, no u Jadranskom moru, čini se, broj mu je stabilan.

Splitski ihtiolog Alen Soldo nedavno je izrazio duboku zabrinutost za sudbinu jadranskih morskih pasa. U Slobodnoj Dalmaciji izjavio je kako tijekom svog nedavnog istraživanja u Jadranu nije pronašao ni jednog morskog psa!

Iako se u Jadranskom moru svakodnevno kreće nekoliko desetaka tisuća morskih pasa, u vrijeme kad je norveški brod "Northern explorer", koristeći snažne seizmičke "zvučne topove", istraživao naftu u jadranskom podmorju, morski psi su jednostavno nestali.

"Nijednog nije bilo u moru, a čak smo koristili i primamljivače. Naišli bismo sigurno barem na modrulja. To je čudna koincidencija s obzirom na to što se u to vrijeme dogodilo želvama", kaže Soldo.

On, ali i svi drugi biolozi, kao i mnogi ljudi koji ribe poznaju malo više od onoga što o njima mogu naći u običnim udžbenicima, kažu da se ne trebaju ljudi bojati morskih pasa, nego tobožnje morske nemani ljudi.

Od morskih pasa strada godišnje u svijetu manje od deset ljudi, a u isto vrijeme od ljudi sto milijuna morskih pasa, upozorio je nedavno časopis "Priroda" pozivajući se na jedno javno predavanje.