Poplava s početka kolovoza nije prva koja je u ovom stoljeću pogodila Sloveniju. Malo tko pamti rujan 2010., kad je i u Hrvatskoj Sava odnijela jedan život. Ljubljana je tada doslovno plivala u vodi, suočivši se s trećom najvećom poplavom u povijesti grada, nakon dvaju katastrofalnih poplava 1926. i 1933. Troje mrtvih i strašni prizori poput paničnog spašavanja tridesetak ovaca s farme Biotehničkog fakulteta koje je doslovno odnio naoko bezopasan potok Glinščica, opasno su zaljuljali fotelju tadašnjeg - i sadašnjeg - gradonačelnika Zorana Jankovića.

Javnost ga je razapinjala jer je uložio 100 milijuna eura u gradnju nogometnog stadiona na Stožicama, umjesto ulaganja u obnovu gradske kanalizacije koja nije bila u stanju 'popiti' enormnu količinu kiše koja se sručila na Ljubljanu. Janković je odgovornost za poplave tada prebacivao na susjedne općine Polhov Gradec i Horjul, koje su na referendumu par godina ranije spriječile gradnju zaustavnih bazena za slučajeve bujica iz okolnih pritoka Ljubljanice. Stručnjaci su pak upozoravali da je pravi uzrok poplava snažna urbanizacija i gradnja gradske obilaznice koja nije u potpunosti uzela u obzir geološke specifičnosti gradskog i prigradskog područja.

Iako je u Sloveniji za regulaciju vodotoka odgovorna država, suočene sa žestokim kritikama, gradske vlasti su zasukale rukave i otvorile novčanik. Ljubljana je donijela plan mjera za povećanje sigurnosti od poplava 2013.-2022., izdvojivši gotovo 14 milijuna eura. Rekonstruirani su mostovi, očišćeni jarci i odvodni kanali, uklonjeno grmlje i drveće, sanirane obale i izgrađene dvije akumulacije. Građanima je podijeljeno 800 tisuća eura pomoći te još 360 tisuća eura nakon još jedne, nešto slabije poplave u 2014.

Ipak, najvećim, ali i najkontroverznijim zahvatom smatra se sanacija područja Maloga grabna i Gradaščice, dvaju poplavnih područja na jugozapadnom obodu grada. Ovaj projekt vrijedan 34,5 milijuna eura manjinski financira država (15 posto iznosa), a većinski EU iz kohezijskog fonda. Lokalno stanovništvo se bunilo protiv izgradnje suhe akumulacije, uvjereno da će ona nepovratno uništiti sliv Gradaščice koje smatraju neprocjenjivim prirodnim bogatstvom svog kraja.

Projektant Rok Fazarinc koji stoji iza plana sanacije izjavio je nedavno za Dnevnik da Uprava za vode ne smije dopustiti da samovolja nekoliko ljudi utječe na sigurnost tisuća ljudi te da projekt mora biti završen. Čini se da su prizori iz aktualnih poplava koja je pogodila upravo spomenuti sliv senzibilizirali javnost da su država i Uprava za vode ovdje u pravu, pa bi druga faza projekta, u kojoj je predviđena i izgradnja akumulacije Razori, ipak trebala biti provedena.

Sistemsko rješenje problema je važno, no katastrofalne razmjere ove poplave teško bi bilo obuzdati da nije bilo pravovremene reakcije vatrogasaca. Kako je za Delo rekao Jure Dolinar, voditelj smjene Vatrogasne brigade Ljubljana, 90 profesionalnih i oko tisuću dobrovoljnih vatrogasaca iz 35 društava interveniralo je u čak 250 incidenata. Na terenu su bili sa stotinjak vozila, vatrogasnom opremom, čamcima i agregatima. Najgore je bilo na području Tacna i Broda, gdje je rijeka Sava naglo narasla i najviše plavila, pa su u prvim satima spašeni ugroženi stanovnici i evakuirano 55 osoba, dok je oko 90 objekata bilo poplavljeno. Među njima je i trening kamp Kajakaškog saveza Slovenije, koji je objavio apokaliptične fotografije i video snimke.

Nakon opadanja Save probleme su im zadavale podzemne vode koje su naglo porasle. Dok je u Kozarju i na Viču pod vodom bilo tek dvadesetak objekata, u Sneberju je poplavljeno njih na stotine. U spašavanju su pomogli i pripadnici konjičke policije koji su zajedno s vatrogascima evakuirali konje s trkališta Stožice. Gradonačelnik Janković obećao je da će grad čim dobije građevinsku dozvolu krenuti u izgradnju novog vatrogasnog doma na Barjanskoj cesti, čime će se brzina djelovanja vatrogasaca na jugu grada skratiti za pet do osam minuta.

Značajan doprinos dala je i lokalna komunalna tvrtka Voka Snaga, koja je odmah po povlačenju vode počela s odvozom glomaznog otpada. Voda je cijelo vrijeme bila pitka i nije je trebalo prokuhavati, iako su u naselju Črnuče privremeno uveli preventivnu mjeru dezinfekcije vode za piće, koju, kako kaže direktor tvrtke David Polutnik, provode svaki puta kad se vodostaj podigne. Polutnik je potvrdio da u poplavama nisu oštećeni kanalizacija, vodovod niti spojni kanal C0, koji je često na meti kritika jer zbog izgradnje iznad ljubljanskog vodonosnika prijeti zdravlju stanovnika i ekosustavu, a zbog čega je oporbeni SDS osnovao i istražno povjerenstvo u parlamentu.

Čak i uz sve ove kontroverze koje se donekle prelijevaju i na politički teren, nameće se zaključak da je Ljubljana naučila lekciju iz katastrofalne poplave 2010. i 13 godina kasnije uspjela naći način kako se spasiti od sličnih nepogoda u budućnosti. Ostatak većinski ruralne Slovenije, na žalost, ovu školu morao je proći na teži način.