'Rad Silvije Gradečak na nanorazinama stvara rezultate velikih razmjera koji bi mogli transformirati proizvodnju i pohranjivanje energije te riješiti probleme rasvjete', piše Leda Zimmerman, novinarka MIT-jevog časopisa Spectrum

Autorica teksta u uvodu ističe da se naša znanstvenica još kao školarka u Vukovaru amaterski zanimala za astronomiju, no kako joj nije bilo dovoljno to da fizikalni svijet promatra s distance, ostvarila je fascinantnu znanstvenu karijeru i postala vrhunska stručnjakinja za materijale.

'Otkrila sam da u znanosti zapravo najviše volim eksperimente i mogućnost da nešto radim svojim rukama', rekla je za MIT Spectrum Gradečak.

Zimmerman najavljuje da će perspektivna Vukovarka, koja je jednom već krasila naslovnicu MIT-jeva weba, sa svojim entuzijazmom za temeljna, ali i primijenjena istraživanja imati važnu ulogu u radu MIT.nano, instituta vrijednog 350 milijuna dolara koji se upravo gradi.

Ovu najavu potkrepljuje propulzivna znanstvena karijera Gradečak. Na Švicarskom tehnološkom institutu, radeći na doktoratu, ona je pod sofisticiranim okom elektronskog mikroskopa otkrila golemo novo područje prilika za svoja istraživanja.

'Po prvi puta vidjela sam pojedinačne atome i shvatila da je mogućnost da se aranžiraju na nanoskali moćno oruđe. Bilo je tu toliko mnogo novih problema na kojima se moglo raditi. Svakakve mogućnosti rađaju se kada imate sposobnost razvijati materijale s jedinstvenim strukturama i svojstvima kojih nema u prirodi', objasnila je za Spectrum Gradečak.

Nakon što je otkrila da galijev nitrid GaN ima određena neobična, ali izuzetno korisna optička svojstva, Gradečak je kao mlada znanstvenica počela istraživati na koji način promjene u strukturi tog spoja na nanoskali utječu na njegovo ponašanje. Osobito se zainteresirala za optičke i električne primjene različitih poluvodiča. Kroz svoj rad razvila je jedinstven repertoar laboratorijskih metoda koje uključuju manipulacije spojevima u plinovitom stanju u posebnim komorama. U njima se atomi hvataju za različite supstrate i stvaraju različite konfiguracije, ovisno o željenom ishodu.

Jedna od važnih mogućih primjena istraživanja Gradečak su nove, kvalitetnije rasvjetne diode koje zrače svjetlost sličniju sunčevoj od postojećih LED dioda. Osim toga, naša je znanstvenica otkrila da se nanomaterijali za LED-ice mogu raditi na jeftinim supstratima umjesto na skupim safirima, što je trenutno praksa. To bi cijene LED-ica moglo učiniti znatno konkurentnijim.

Gradečak je također ostvarila važan pomak u istraživanju solarnih ćelija koje se temelje na nanocijevima od cinkovog oksida na koje se nanose kvantne točkice – nanokristalići poluvodiča. Ove su točkice toliko malene da se gotovo može reći da nemaju dimenzija.

Solarne ploče polimera na kojima radi još nisu dostigle vrhunac učinkovitosti, no Gradečak ističe da su one 'prozirne i fleksibilne', što znači da bi se mogle koristiti umjesto prozora te da su 'u samo dvije godine uspjeli povećati njihovu djelotvornost za čak dva reda veličine, što je zadivljujuće'. Uvjerena je da bi njihova istraživanja već za pet godina mogla naći primjenu u praksi.

Na MIT-ju radi više hrvatskih znanstvenika. Među njima je i Marin Soljačić koji istražuje bežični prijenos struje zbog čega je u medijima dobio naziv Novi Tesla. On je 2011. u 37. godini života postao profesor na ovom uglednom sveučilištu.