Aleksa Bjeliš, bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu u intervjuu za Jutarnji list progovorio je o problemima na ovom Sveučilištu te o aktualnom rektoru Damiru Borasu
Aleksa Bjeliš Rektorat je napustio prije sedam godina, nakon dva turbulentna rektorska mandata od 2006. do 2014.: korupcijska afera Indeks s prodajom ispita, produbljena aferom Ljetna škola i pogodovanjem pri polaganju ispita studentima Ekonomskog fakulteta, ozbiljno je ugrozila kredibilitet Sveučilišta. Uslijedili su sukobi s tadašnjim-sadašnjim ministrom Radovanom Fuchsom oko reformskih zakona i Bjelišovim opiranjima ideji državne kontrole Sveučilišta.
vezane vijesti
Na pitanje je li mogao očekivati ovakav razvoj situacije na Sveučilištu, Bjeliš odgovara:
'Da, očekivao sam da neće biti dobro, ali ne i da će biti ovoliko loše. Nije u tome u prvom planu bio "antipodni" rektor, iako je i njegov izbor, naravno, bio razlog za brige. Senat je već tada počeo lagano podrhtavati, pa se u mene polako uvlačio strah od urušavanja.
Međutim, vjerovao sam da je to prolazno jer kad je Senat mene znao disciplinirati, znat će i druge. Krivo sam vjerovao. Kako je vrijeme protjecalo, postajalo je sve očiglednije da je i jedan nezreo, nekompetentan, pa kao takav i trivijalan pristup osobe i njegovih pomoćnika, za koje je bilo sve jasnije da su nedorasli odgovornosti koju su preuzeli, ipak dovoljan za poniranje u bezdan. Tako danas u zraku visi pitanje: a gdje je dno?', kaže Bjeliš za Jutarnji list.
'Riječ je o dubokoj krizi koju tek treba objasniti. Tranzicijska vremena u mnogim su zemljama u protekla tri desetljeća dovodila sveučilišta u ponekad pogibeljne opasnosti. Ipak, ona sveučilišta koja su imala dovoljno unutarnje snage i vjere u sebe znala su se s njima nositi i riješiti ih se, pa im danas dobro ide. Mi, konkretni ljudi na konkretnom sveučilištu, nismo. Kako sam i sâm bio jedan od tih, ako dopustim da mi ti šumovi odgovornosti i neuspjeha prevladaju u kutiji za mišljenje, moglo bi doći do stanja akutne nesanice. Ipak, bolje bi bilo pokušati razumjeti kako nam se to dogodilo', kaže.
Kritizira činjenicu da niti jedan projekt u sedam godina 'nije taknut'.
'Tu "tadašnjem rektoru" neizbježni kamen dolazi na želudac. Jer, ne "neke od...", nego nijedan, brojem nula, projekt u sedam godina nisu niti taknuli, čak su i jubilarnu obljetnicu, koja je na njihovu nesreću bila prije korona lockdowna, uspjeli progurati bez ijednog rezanja vrpce i bez ijedne, makar provizorne, prve lopate, dok su fondovi EU za Hrvatsku, pa i za njih, bili, štono se kaže, puni k'o brod. Pa kad se poslije svega toga zabuni gledati jedan takav ubujevski TV igrokaz, jedino što meni, "tadašnjem rektoru", preostaje jest jedna mala čašica pelinkovca...', poručuje.
