BLOG: PEDALIRANJE

Obiteljska avantura biciklima uz Kupu i Risnjakom

05.10.2014 u 08:00

Kupa i Risnjak 1

Izvor: tportal.hr / Autor: Dražen Breitenfeld

Bionic
Reading

Jesen je idealna za lagani obiteljski izlet srebrnom dolinom Kupe u Gorskom kotaru. Bila je to zbilja relaksirajuća vožnja čarobnom dolinom koju još nazivaju i dolinom leptira. Nije ni čudo – tu obitava oko pet tisuća različitih vrsta

Krećemo iz Zagreba autocestom prema Rijeci te silazimo na čvoru Ravna gora, iako se može izaći i na čvor Delnice. Naime, za Brod na Kupi ide se iz Delnica, ali je silazak u dolinu Kupe iz pravca Zagreba odmah na ulazu sa zagrebačke strane Delnica, pa je ljepše bilo provozati se po staroj riječkoj cesti i onda na desno skrenuti prema Kupi. Slijedi malo teža vožnja autom, dosta neugodna za uši, jer naglo se spuštamo sa 698 na 222 metara nad morem. Brod na Kupi je slatko mjestašce, tu je uvijek tiho, čuje se samo Kupa i nešto jači žubor pritoke Kupice. Tu je i granični prijelaz prema susjednoj Sloveniji. U centru je dovoljno mjesta za parkiranje, a blizu su i rafting centar Gorski tok i mali hotel i restoran Mance s jako dobrom hranom. O rafterskom ručku priča se nadaleko. Upada u oči i dvorac Zrinskih, lijepa i velebna građevina u kojoj je danas muzej. Za ovo obiteljsko Pedaliranje planirao sam da u drugom dijelu dana posjetimo obližnji Nacionalni park Risnjak i provozamo se uz jezera podno Risnjaka.

S obzirom na to da ovoga puta idu sa mnom i djeca i supruga, za početak našeg zajedničkog pedaliranja biram rutu koja je gotovo bez uspona, a opet pazim da doživljaj bude potpun, da vožnje ne budu duge, da su raznolike, uz moguće pauze. Jedino će možda Leska duga 4,2 km u Nacionalnom parku Risnjak biti malo teža. No zato su se tu gurali bicikli, ali ni to nije bilo teško u lijepoj prirodi. Kći Ivona ima pet godina i nju sam vozio u sjedalici. Njoj je baš bilo dobro, a u jednom momentu smo je uhvatili da se dokopala mobitela i igrala igrice – mlada dama odlučila je 'prekratiti vrijeme' i zanemariti čarobnu prirodu... Sjedalice su super, no neka djeca ih ne vole jer ne vide ispred; Gorski kotar je nešto drugo i samo mirisi i okusi jeseni bili su čar za sebe. Bike turu voze i moj sin Ivan i supruga Svjetlana, a s nama je i Bojan Šenkinc, autor i bike promotor tzv. Goranske transverzale po čijoj se 7. etapi ovdje uz Kupu i mi vozamo. Bojan je pokrenuo niz bike projekata u Gorskom kotaru, a prvi ovogodišnji bike vikendi bili su više nego uspješni. Bojan nam s velikom strašću priča o mogućnostima Gorskog kotara, o stanovnicima koji ovdje žive u starim selima kao da ih ne dotiču sve promjene koje se događaju... a ovdje je bilo mnogo promjena kroz prošlost. Vidimo kanuiste kako lagano plutaju na Kupi koja je već ovdje velika. Mi, pak, vozeći se nizvodno, dolazimo u skoro napušteno selo Kupu i naš mir rastjeruju patke koje su se digle i razletjele posvuda po dolini. Okrećemo se natrag prema Brodu.

Cestica - jer kako to drugačije nazvati - vijuga uz Kupu, asfaltirana je i ugodna za bicikliranje. Još ćemo se provozati nekoliko kilometara uzvodno, gdje tzv  7. etapa ide prema Zamostu i Čabru sve do Tršća. Duga je 40 km, visinska razlika je 930 metara i kaže mi Bojan da se isplati svaki metar vožnje. Inače, po goranskoj transverzali može se prevaliti 260 km u sedam etapa i još je osmišljeno devet poveznica. Već vidim u budućnosti bicikliste koji će ovdje dolaziti na sedmodnevne bike aranžmane i to od ranog proljeća do kasne jeseni, što definitivno mora oživjeti Gorski kotar. Posebno je zanimljivo što Gorski kotar zbog svoje klime omogućava i ugodnu vožnju ljeti.

Svako malo čujemo zvuk motorne pile. Ove godine kao da ih se čuje više nego obično jer zbog velike katastrofe koja je pogodila Gorski kotar, treba izvući mnoga stradala stabla. Sreli smo i konje koji su bili angažirani da na samarima nose drva. Naravno, djeci veliko veselje. Evo nešto za njih. I to je ono što Gorski kotar nudi: posebnost, stalno neka iznenađenja. Nije bez razloga smišljen i slogan 'Gorski kotar je doživljaj koji trebaš'. Imam dojam da nismo ni krenuli, a klinci su već gladni i supruga Svjetlana pita ima li još puno. Sendviča imamo barem za tri dana. No nije vrijeme za pauzu, jesenski dani su sve kraći i moramo se držati plana kojem naš vodič Bojan pridodaje odlazak na Carev most na staroj Lujzijanskoj cesti, kaže on da to moramo vidjeti. Čaroliju Kupe završavamo na pritoci Kupici i visećem mostu. No tko se usudi prijeći ga tek tako? Ivan korača hrabro i već je uzbuđen – kakva je to avantura, izazov u rangu Indiane Jonesa! Čak se i ohrabrio i rasteže se i diže ruke od sajle, pa mu moramo i dovikivati da se pazi. Naravno, lančana reakcija slijedi: Sada bi to i Ivona htjela! Divne roditeljske nevolje usred Gorskog kotara. No ostajemo smireni, nije to ništa u odnosu na Zagreb.

Uz Kupicu je i lijepa šetnica, ujedno još jedna lijepa kratka cikloturistička ruta, na koju Bojan već vodi mnoge turiste, pa i strance. Uživamo u posljednjim pogledima i saznajemo da se ovuda sa samo 30 metara visinske razlike dolazi za dvadesetak minuta biciklom do Vražjeg prolaza i Zelenog vira, još jednog izletišta i goranske čarolije. Fotografiramo skupinu mladih Nizozemaca i susrećemo znance - Alena i Luku iz Alpibikinga; oni su iz rent-a-bikea, vrlo popularnog novog zanimanja u Gorskom kotaru. U ovom slučaju tridesetak bicikala dovezli su na traženu lokaciju kako bi još jedna organizirana bike tura bila uspješna. Mi stavljamo bicikle na krov auta i idemo za Crni Lug, moramo se 'dignuti' u Delnice i pravac Lokvarsko jezero te stižemo na Carev most. Tu je istoimeno jezero potopilo staru trasu Lujzijane, a atrakcija je upravo stari kameni most kojem se može prići samo s jedne strane, iz pravca Mrzlih vodica. Fotkamo se još i na malom jezeru Mrzlica, vjerojatno se ne zove tako bez razloga. Pogled prema Risnjaku je fascinantan. Bio sam nedavno i na vrhu Risnjaka, a ako se ide obiteljski, onda je najbolji prilaz autom od Gornjeg Jelenja pa od Vilja pješke i s djecom se za sat i pol stiže na Risnjak, odnosno do planinarskog doma, a onda još treba malo vještine i 15 minuta do vrha. To je nesumnjivo pravi mamac za turiste: kombinacija šetnje, razgledavanja, obilaska znamenitosti i turističkih atrakcija, gastro ponude i sl.

Ovdje su neke od najboljih brdskih biciklističkih ruta u Europi, može ih se i pogledati na www.gorskikotarbike.hr, a staze su dostupne i preko mobilne aplikacije. U raznolikost ponude gotovo idealno se uklapa posjet Nacionalnom parku Risnjak i njegovu središtu u planinskom mjestu Crni Lug. Sada smo na 726 metara nad morem. Mali hotel i restoran, ujedno sjedište NP Risnjak. Ima još kampera i dosta gostiju. Mogući su planinarski izleti, a odavde iz Crnog Luga prema Risnjaku su zahtjevniji i uspon traje oko tri sata. Zato je jednostavan izlet na izvor Kupe. No treba još otići do mjesta Razloge i zatim uređenom stazom pola sata silazimo do izvora Kupe koji izgleda kao malo jezero tirkizne boje iz kojeg se uzdiže para na sve strane i ostavlja dojam nekog virtualnog doživljaja. Mnogi se odlučuju za obilazak poučne staze Leske jer je zbog svoje duljine gotovo idealna za hodače i ostale izletnike. Mi na biciklima ulazimo u taj poseban svijet šuma, drvenih kućica s alpskim krovom… područje divlje romantike. Taman supruga i ja razmjenjujemo oduševljene značajne poglede… kad evo nam povratka u teško roditeljstvo. Ivona cvili, mora na WC. Baš sad, nismo ni krenuli. Zaboravio sam naglasiti: i lutka je morala na izlet s nama! Ništa, stajemo, skidamo je sa sjedalice, čekamo. Ma ipak smo na izletu, kamo nam se žuri… Vrlo brzo shvaćamo da je Leska napornija nego što smo mislili, male ali stalne uzbrdice, ali je predivno. Guramo, dobro smo se zapuhali. Ali ipak je vrijedilo: misteriozni šumski puteljci, košnice i druženja s preživjelim pčelama od kišnog ljeta, malo straha od prepariranog medvjeda i risa koji su baš dobro došli da nam budu manekeni za fotografiranje. Na Risnjaku nema puno livada, ali su doista prekrasne. Sada su se već mišići razradili, Ivan bi već htio spuštati se tamo gdje i iskusan vodič inzistira da idemo pješice. I znao sam da će se to desiti, iako smo ih jedva 'dobili' da idemo na aktivan vikend.

Odlazimo, a klinci već pitaju: Kada ćemo doći opet? A i Svjetlani se čini da bolje diše i da je značajno manje pušila cigarete, samo uz (zasluženi) ručak i kavu. Kako i ne bi, oko Broda na Kupi vozili smo 15 km, tri kod Careva mosta i 10 km po Nacionalnom parku Risnjak. Sve u svemu, nabralo se tridesetak kilometara plus još malo šetnje i to je doista bila rekreacije i pol. Super da se uz taj tempo i cigarete lako zaboravljaju… Još se zaustavljamo autom na odmorištu Korita, predviđeno je baš za bicikliste, mi doduše s biciklima na krovu auta parkiramo i opskrbljujemo se svježom goranskom izvorskom vodom. Vraćamo se preko Gornjeg Jelenja, idemo malo naokolo i zbilja se teško rastajemo od ove ljepote. Na kraju dobivamo još i pogled na more jer ulazimo na autocestu na čvorištu Oštrovica. No more vidimo samo mi… jer klinci spavaju kao bebe.