>>> Prvi nastavak Pedaliranja pročitajte ovdje. <<<

>>> Drugi nastavak Pedaliranja pročitajte ovdje. <<<

Parenzana ide od granice sa Slovenijom po nekadašnjoj trasi uskotračne pruge koje je povezivala Trst i Poreč, a pretvorena je u pravu atrakciju za bicikliste i pješake. U povijesti je ta pruga povezivala krajeve tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, služeći razmjeni dobara, a posebice prijevozu kvalitetnih proizvoda iz Istre na carske i kraljevske dvore. Danas su obnovljene stare postaje i služe kao odmorišta. Oduševljavaju tuneli, mostovi, vijadukti, ali i lijepe šume te zadivljuju gradići Završje i Oprtalj među čijim se zidinama kriju konobe s vrhunskim gurmanskim specijalitetima Istre! Posebna atrakcija na putu su životopisne Livade, poznate po tartufima, te tipično istarsko mjesto, danas poznato po već kultnom filmskom festivalu, Motovun. Istra je kao stvorena za izazove i istraživanja. Cijelom linijom redaju se konobe s čudima autohtone istarske kuhinje: posebno mame jela od tartufa, istarskog goveda ili u vrijeme sezone - šparoga. Uz hranu svakako slijede istarska vina napravljena od sorti Malvazija i Teran.

Prije sedamdesetak godina bilo je to graditeljsko čudo, najromantičnija lokalna željeznica koja je polako vijugala penjući se zavodljivim istarskim krajolikom, a danas se posvuda nalaze uzbudljivi dokazi te stare priče: ostalo je 9 tunela, 6 mostova i vijadukata te nekoliko stanica. Parenzana je neizostavna ruta na karti svakoga tko želi otkrivati i upoznati Istru. Ruta je dugačka 61 kilometar od Savudrije do Poreča, a danas je duž nje već pomalo i gužva, čemu pridonose i brojni cikloturisti koji ne propuštaju odvoziti barem neku dionicu cijele rute.
Za ovaj put i vruće ljetne dane odabrao sam značajno kraću dionicu od Završja do Motovuna. S blagim padom i spuštanjem prema srcu Istre i dolini Mirne, bit će to pravi doživljaj. Ubacujem se na trasu nedaleko od Grožnjana. Srećem berače šparoga, iako je to proljetna samonikla biljka i čistač organizma, još uvijek, i ovako duboko u ljetu, još se bere. Ove godine kao da je sve nekako drugačije…

No evo me na biciklu, Istra me čeka, mogu ja to, vidim da će to biti gastro bike, ali OK, idem ja u tunel, a potom preko istoimenog vijadukta Završje prema drugom tunelu. Gradić Završje smješten je na uzvišenju sjevernije pa kod stanice treba cestom dva kilometra do mjesta. Laporasto - pješčano pobrđe proteže se baš tu, od Grožnjana do Oprtlja, a na 240 metara visokom brijegu je Završje. Nekad, a dijelom i danas, to je poljoprivredno mjestašce obrađenih njiva, maslinika i voćnjaka. Gradić je bio opasan zidinama, koje su i danas vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, no danas se mogu vidjeti samo jedna. Popločana uličica vodi na uzvišicu do crkve Blažene Djevice Marije sa zvonikom. Tu je odmah na drugom brijegu mala, nezaobilazna konoba s ugođajem seoskog domaćinstva Montižel. Ne zna se gdje je ljepše, u konobi ili na terasi, zbog pogleda i dodira s prirodom dobro će doći malo vjetra. Gutljaj medice za dobrodošlicu, pa sir, istarski pršut i maslinovo ulje, baš mi pašu za rani doručak.

Nastavljam dalje, prisjećam se kako sam Parenzanu prošao i pješice s planinarima iz društva Zagreb-Matica, što mi značajno olakšava snalaženje. Prolaze biciklisti iz Slovenije, idu sve do Poreča. Prolazim Vižintine, a uskoro i Zabrdo, koji se nalaze ispod trase. Inače, cijela trase Parenzane je makadam, a na ovom dijelu vozi se lagano po rahloj podlozi, izuzev mostova i tunela gdje ima grubog kamena pa treba biti oprezan, kao i kroz tunel Freski čija je dužina 146 metara, tunel nije osvijetljen i potrebno je imati svjetiljku. Blicevi rade, svi se slikaju u mračnom tunelu – zanimljivo, ali to je danas tako: svi fotografiramo, slikamo i bilježimo... No slijedi lagani spust koji me dovodi do mjesta ispod naselja Grimaldi, gdje je nekada bila stanica Oprtalj. Tu negdje i završava istarski kras i zemlja postaje sve crvenija. Ovdje je lijepa livada pogodna za odmor i osvježenje.

Za posjet nekoj od konoba potrebno se uspeti do gradića. Penjem se, ne mogu ne navratiti u konobu Oprtalj u centru mjesta. To je prilika koja se ne propušta… Ako ni zbog čega drugog, onda zbog okusa fritaje sa šparogama. Tek toliko da se prisjetim i nikad ne zaboravim. Parenzana dalje prolazi kroz crnogoričnu šumu i ubrzo nailazi na vijadukt Oprtalj koji premošćuje Mlinsku dolinu. Sve se žuti od cvijeća i bilja, roj pčela me nadlijeće, očito su u blizini neki pčelari smjestili svoje košnice, a evo i neke stare istarske kuće, peče se janjac, a na kući natpis: Na prodaju! Tek toliko da se prisjetimo gdje smo i u kojem vremenu živimo… ali moramo misliti pozitivno, zato se i vozi bicikl! Na najisturenijem dijelu brda kraj mjesta Buri, gdje prestaje šuma, pojavljuju se Livade i otvara se vidik na brda preko rijeke Mirne. Redaju se vinogradi, a tu su negdje i tartufi jer trasa dalje vijuga prema Motovunskoj šumi...

Obilazim i čuveni restoran Zigante i muzej Parenzane. Ovdje je blizu i Slovenija, udaljena je samo 10 km, a nedaleko je i Buzet gdje je osmišljena planinarska staza sedam slapova, a stijene povrh su izazov za penjače. Odvajam se od staze Parenzane i penjem se prema Motovunu koji ponovno očarava, posebno pogledom i svojom kružnom stazom oko grada. Na glavnom trgu je i hotel Kaštel te istoimeni odličan restoran. U Kaštelu su prepoznali cikloturizam kao dobru osnovu za aktivan odmor te nude puno izleta, ali i logistiku od najma bicikala, vodiča, do korištenja usluge bike-taxi koji bicikl i vozača kupe gdje treba. Ako imate prilike, nakon bicikliranja upustite se i u slobodno penjanje ili pješačenje, a onda - wellness&spa doživljaj hotela Kaštela, namijenjen baš rekreativcima kako bi vratili energetsku ravnotežu nakon napora. I prije povratka – u stvarnost.