Izgradivši gotovo cjelokupni stambeno-poslovni fond kolektivne izgradnje u Varaždinu i okolici od 1965, kad se zvao Poduzeće za stambenu privredu, Stanoing je i nakon privatizacije 90-ih nastavio sa stanogradnjom. Zahvaljujući tome, tvrtka u vlasništvu Eduarda Brumena i Branka Dretara postala je lider u stambeno-komunalnoj djelatnost na sjeverozapadu Hrvatske, odnosno u izgradnji i upravljanju zgradama. O tome govore i prihodi dvadesetak zaposlenika koji su prelazili 100 milijuna kuna i u vrijeme početka krize, odnosno 2008., 2009. i 2010. godine.

Unatoč nepovoljnom okruženju posljednjih godina, Stanoing uspijeva podmirivati obveze prema bankama i dobavljačima, ali ne i prema državi, pa je Porezna uprava krajem 2011. blokirala Stanoing zbog nepodmirena duga. Nakon toga počeli su se aktivirati svi instrumenti osiguranja plaćanja od strane dobavljača i banaka koji pokreću ovrhe, a prije svih Hypo Alpe Adria bank koja potražuje oko osam milijuna eura. Uslijed toga staje izgradnja već djelomično izgrađenih stanova vrijednih 70 milijuna kuna, dok je kapital zamrznut u investicijama dvostruko veći.

Izlaz iz te složene situacije pronađen je u pokretanju predstečajne nagodbe tijekom koje je utvrđeno da su njegove ukupne obveze 342 milijuna kuna, od čega 163 milijuna kuna iznose obveze s osnova kredita, 90 milijuna su obveze prema dobavljačima, 26 milijuna s osnova primljenih predujmova, a obveze za poreze, doprinose i slična davanja iznose 19 milijuna, koliko i obveze s osnova udjela u dobiti.

Za gotovo sve te obveze Stanoing je predložio obročnu mjesečnu otplatu, i to u roku od svega godinu dana. Dakle, prema izmijenjenom planu financijskog restrukturiranja, tražbina prema Poreznoj upravi od 19 milijuna kuna podmirila bi se u roku od 12 mjeseci, kao i 90 milijuna obveza prema dobavljačima te 162 milijuna kuna tražbina prema IMEX banci, HAAB, RBA Kreditnoj banci Zagreb, VABA banci, PARTNER banci i Banki Kovanica. Otpisale bi se jedino obveze prema vlasniku, dok bi se obveze za primljene predujmove od 26 milijuna kuna podmirile kroz isporuku stanova.

Odakle toliki novac u razmjerno kratkom vremenu? Prihodi za podmirenje obveza uglavnom su se namjeravali ostvariti od prodaje poslovne zgrade u Zagrebačkoj ulici za koju se planiralo dobiti 103 milijuna kuna, 11,6 milijuna kuna planiralo se dobiti od prodaje poslovne zgrade palače Zakmardy, a nekoliko milijuna kuna trebalo je stići od prodaje dijela građevinskog zemljišta na Banfici, Grabanicama i Jalkovečkoj ulici. U Stanoingu su isto tako očekivali 10 milijuna kuna od prodaje gotovih stanova u Tina Ujevića te dva milijuna od prodaje kupljenih stanova, dok se od kupaca mislilo naplatiti potraživanja u iznosu od 20 milijuna.

Za dovršetak ugovorenih i novih poslova koji su pred ugovaranjem, odnosno stanova, namjeravala su se koristiti sredstva banaka i predujmovi kupaca stanova. Tako se na rok od pet godina, s godinom dana počeka, računalo na kredit poslovne banke u iznosu od 75 milijuna kuna koji bi se u većem dijelu iskoristio za završetak izgradnje objekata u Jalkovečkoj i Merličevoj ulici, a manji dio za tekuće poslovanje. Od prodaje 270 stanova u Jalkovečkoj, površine 16 tisuća kvadrata, očekivao se prihod od 127 milijuna kuna.

'Uvjereni smo da nastavkom poslovanja možemo podmiriti sve obveze na predloženi način te tvrtku organizirati da bude pouzdan i prepoznatljiv partner našim kupcima, a nastojat ćemo zaposliti nove radnike u skladu s povećanjem obima poslova. Deblokadom računa otvara se mogućnost završetka radova na VTC-u u Varaždinu te nastavak izgradnje oko 280 stanova na gradilištima u Jalkovečkoj i Merlićevoj ulici. Uz to, Stanoing raspolaže i s još dodatnih 40.000 kvadrata građevinskog zemljišta u gradu Varaždinu, što osigurava kontinuitet u izgradnji za sljedećih deset godina, a samim time su osigurani i prihodi tvrtke. Ostvarenjem refinanciranja postojećih obveza Stanoinga nastavit će se redovito poslovanje. Prihodom od prodaje započetih i novougovorenih projekata mogu se uredno podmirivati svi tekući troškovi te ostvariti dobit u poslovanju', navodi se u izmijenjenom planu financijskog restrukturiranja gdje se ukazuje i na teške posljedice stečaja.

Takav plan, međutim, nije podržao dovoljan broj vjerovnika. Na ročištu održanom u petak u sjedištu FINA-e, izmijenjeni plan financijskog restrukturiranja nije dobio više od potrebnih 50 posto glasova svih triju skupina vjerovnika, kao ni glasove vjerovnika koji imaju ukupno dvije trećine tražbina. Doduše, država i državne institucije podržali su plan s 87 posto glasova, a banke i financijske institucije sa 77 posto, dok su plan podržali dobavljači sa svega 39 posto tražbina. Ako bi se pak gledalo sveukupno, plan je dobio podršku vjerovnika s 57 posto tražbina.

Nedostajali su glasovi dobavljača s 11 posto tražbina, odnosno glasovi vjerovnika koji imaju svega sedam posto ukupnih potraživanja. Za neprihvaćanje predstečajne nagodbe ključno je bilo to što za nju glasove nije dalo Zagorje-Tehnobeton, jedan od najvećih vjerovnika, kao ni suvlasnik Branko Dretar.

'Vjerovnici i predstavnici banaka i države bili su iznenađeni što na ročište nije stigao glasački listić niti predstavnik Zagorje-Tehnobetona, kao i glas suvlasnika protiv nagodbe', kaže nam Denis Pavlic, direktor Stanoinga, dodajući da još postoji mogućnost žalbe, a ako i ona bude odbijena, onda je stečaj neminovan.