UGLEDAJMO SE U PAMETNIJE

Znamo kakvo blago kriju naše rijeke i što bi ih moglo uništiti

27.09.2015 u 18:08

Bionic
Reading

Naše rijeke naše su blago, tako se zvala kampanja koju je tijekom ove godine provela podružnica WWF, a koje ja za cilj ima osvještavanje stanovništva kako je vrijednost domaćih rijeka ne samo europski raritet nego je jedan od najvećih hrvatskih zelenih kapitala. Ne samo što nijedna europska zemlja nema toliku raznolikost i očuvanost rijeka nego je plavi krvotok Europe već odavno izgubio ono što biolozi nazivaju prirodnim stanjem. Hrvatska u svakom svom segmentu još ima prirodne riječne dragulje: nizinski pojas još čine očuvana Mura i Drava, gorski dio skriva brzinske rijeke, a dalmatinske rijeke posebne su oaze života ukopane u krš. Rijeke čuvaju život, vodena je vegetacija besplatni pročistač zagađenih voda iz industrije i polja, rukavci su pak mrjestilišta ekonomski važnih riba, a krajolici su iznimna mjesta za rekreaciju i turizam

Sve bi bilo manje-više idealno kad rijeke ne bi bile i izvori iznimne potencijalne energije, u današnjem svijetu prevažnog strateškog resursa. Sve donedavno učilo nas se kako je to poseban blagoslov, kako je svaku rijeku potrebno samo zapasati hidroelektranom da već sutra cijela zemlja zasvijetli kao božićno drvce. Tako se barem mislilo u doba socrealizma, ali ni današnje vrijeme nije bez sličnih planova kako u Hrvatskoj tako i u regiji. Hrvatska spada u zemlje koje su prve na takav način iskorištavale snagu rijeka: U Hrvatskoj je 1895. sagrađena prva hidroelektrana Jaruga na rijeci Krki (prva u Europi, druga u svijetu).

U nas danas radi 25 hidroelektrana, a posljednja izgrađena je hidroelektrana Lešće na rijeci Dobri. S 2.097 megavata snage, hrvatske hidroelektrane proizvode više od polovice ukupne struje svih hrvatskih elektrana, a iz njih potječe u prosjeku nešto više od četvrtine električne energije preuzete u elektroenergetski sustav Hrvatske. Planovi govore pak da su od velikih hidroelektrana planirane četiri na rijeci Savi, uzvodno i nizvodno od Zagreba. Nadalje, planira se HE Ombla kao podzemna hidroelektrana koja bi akumulirala vodu u podzemlju u spiljskom sustavu Omble (zbog čega je i vrlo eksperimentalna i rizična za provedbu i korištenje). U Lici se planira HE Kosinj na rijeci Lici, kao dio sustava HES Senj (Lika i Gacka); na rijeci Dravi gradile bi se tri hidroelektrane (Molve 1 i 2 i HES Osijek) te Dubrovnik 2 kao dio sustava iskorištavanja voda Trebišnjice u BiH. Tu nije kraj.

Od malih hidroelektrana planira se instalirati 100 MW ukupno na 350 lokacija (manjih rijeka kao što su Korana, Krčić, Jadro, Zrmanja vrelo i slično) s tim da to nisu konačne brojke i često se mijenjaju ovisno o odlukama lokalne samouprave. Trenutačno se na rijeci Korani u prostorni plan županije planira ucrtati čak 10 malih hidroelektrana!

Studije utjecaja kao izgovor za izvlačenje novca iz HEP-a?

Nema tomu dugo vodile su se polemike oko gradnje hidroelektrana na Dravi i na Krčiću, izvoru rijeke Krke kod Knina. Svi ti projekti su živi i idu dalje u realizaciju različitim tempom. Često su i svrha za opravdavanje trošenja velikih svota novca za razne studije i elaborate, a bez stvarne namjere da se grade pa svake godine osvane neka nova studijica koju u kuloarima prati priča kako služi za 'izvlačenje novca iz HEP-ove blagajne u privatne džepove'. No koliko su utemeljene ove kuloarske priče, trebao bi utvrditi DORH. Na ekolozima i udrugama za zaštitu okoliša i prirode je da ako raspolažu vjerodostojnim argumentima da ih dostave istražnim organima i nastave se boriti za zdravi sustav naših rijeka. Njihov stav stane u jednu rečenicu: 'hidroelektrane su sve samo ne zelene i sve samo ne bezopasne'. Pozivaju se pritom na brojna domaće i svjetska iskustva, od kojih su ona iz Kine po opsegu najveća.

Zbog svega toga, WWF Adria pokrenula je u Hrvatskoj proces zaštite rijeka čiji je cilj identifikacija osjetljivih rijeka i riječnih segmenata koji se ističu po biološkoj raznolikosti i pejzažnim vrijednostima. Konačni je cilj procesa koje bi trebale voditi državne institucije izraditi mape povoljnih, manje povoljnih i nepovoljnih područja za izgradnju hidroelektrana i drugih infrastrukturnih objekata na rijekama. Kako rijeke ne poznaju nacionalne granice, tako je ova akcija korak u procesu koji WWF provodi u cijeloj regiji kako bi se osigurala budućnost najznačajnijih rijeka. Pritom se pozivaju na dokument 'Smjernice za održivu hidroenergetiku' koji je u lipnju 2013. usvojila Međunarodna komisija za zaštitu Dunava (ICPDR), čija je članica i Hrvatska. Ove smjernice nisu obvezujuće, ali daju upute za to kako dobro upravljati u sustavu razvoja hidroenergetike. Prema tom dokumentu, potrebno je usuglasiti kriterije za tzv. zone isključenja u slučaju gradnje hidroelektrana. Pritom u WWF-u ističu kako je analiza 82 rijeke u Hrvatskoj pokazala je da su mnoge od njih u dobrom ili vrlo dobrom stanju, dok ukupna duljina najvrednijih riječnih segmenata iznosi čak 3.301 kilometar što obuhvaća 73 posto ukupne dužine analiziranih rijeka.

'Iako spomenuta analiza 82 rijeke Hrvatske pokazuje da je njih 73 posto u jako dobrom stanju, rekla bih da su one sve itekako ugrožene! Zašto? Zato što se na svima njima planira gradnja hidroelektrana, a usto prisutne su i druge ugroze kao što su: otpadne vode, poljoprivreda, plan unapređenja plovnog puta, regulacija toka rijeka i slično', kaže Irma Popović Dujmović, biologinja i voditeljica projekata slatkih voda u WWF Adriji. Najviše je upoznata sa stanjem na Dravi, a u posljednjih nekoliko godina najviše radi na problematici hidroelektrana i očuvanju krških rijeka.

'Najveći problem gradnje hidroelektrana jest pregrađivanje rijeke te poplavljivanje gornjeg toka zbog nastajanja akumulacije što dovodi do nestanka mnogih staništa, prekinute uzvodno-nizvodne migracije vrsta, promjene životnih uvjeta (od tekućice dobijete stajaćicu, manjak otopljenog kisika u vodi, i sl.), a nizvodno opet nastaje neprirodna dinamika protoka rijeke što utječe na sav živi svijet, pa i na lokalno stanovništvo', ističe Popović Dujmović napominjući kako od analizirane 82 rijeke sigurno nisu sve iskoristive u energetici.

'Ipak su te rijeke u raznim planovima i navedene kao mjesto gdje bi se mogle graditi hidroelektrane. Kao na primjer Korana, u planu je da se izgradi preko 10 malih HE, a kako je Korana dosta očuvana rijeka, dio je Europske ekološke mreže i dom mnogim ugroženim vrstama, smatramo kako bi trebala ostati netaknuta, tj. isključena iz razvoja hidroenergetike. U protivnom bit će uništena. Isto tako i Ombla, centar podzemne biološke raznolikosti, još prilično neistražen, ne bi smio biti u planovima da se uništi gradnjom podzemne akumulacije koja bi u potpunosti promijenila životne uvjete u spilji, a samim time bi mnoge vrste nestale, jer se ne može u kratkom vremenu prilagoditi tim promjenama. A da ne spominjem kako je projekt vrlo rizičan za provedbu jer ne znamo kako će se spiljski sustav ponašati kad jednom dođe do podizanja razine vode u spilji', ističe Popović Dujmović.

Opasnost od crnog scenarija

'Koliko su te rijeke stvarno iskoristive u energetici, veliko je pitanje. Postoje mnogi planovi i strategije, ali trenutačno nije moguće odgovoriti što će od toga ići u realizaciju ili neće. Zato mislimo da na vrijeme treba krenuti s akcijom, primjerice za svaki od tih projekata bi se trebala napraviti studija izvodljivosti koja bi dala odgovor na pitanje iskoristivosti. Isto tako više je stvar političke odluke u kojem smislu je najbolje koristiti te rijeke ili ih ostaviti netaknute i pustiti prirodu da radi svoje', kaže Popović Dujmović uvjerena kako se već sada može predvidjeti najcrnji scenarij, a on je da sve naše rijeke unište gradnjom hidroelektrana te da ne ostane ni jedna slobodno tekuća rijeka što bi onda imalo posljedice na prirodu i ljude.

Upravo zbog toga, WWF se zalaže da sve zainteresirane strane sjednu za stol i dogovore daljnje korake na razvoju hidroenergije te da se definiraju rijeke ili riječni segmenti koji bi se trebali, zbog zaštite prirode, isključiti iz bilo kakvog daljnjeg razvoja hidroenergetike.

'To znači da bi se Hrvatska mogla oprostiti od Mrežnice, Korane, Drave, Mure, Save u onom smislu kakve ih danas volimo i poznajemo. Drava je već sada u uzvodnom toku pregrađena sa 22 hidroelektrane, i ovo što mi tu imamo, od ušća Mure nizvodno, još je jedini preostali dio Drave koji teče slobodno, i dom je mnogih ugroženih i strogo zaštićenih vrsta, neke su i pred izumiranjem u RH (npr. biljke kebrač i crnkasta sasa). Ako dođe do realizacije sve tri nove HE na Dravi, veći dio toka će nestati i postati akumulacije, a samim time i flora i fauna vezana za rijeke i riječnu dinamiku', zabrinuta je Popović Dujmović objašnjavajući što bi značila zona isključenja i kakvi kriteriji i metodologije će se za njezino utvrđivanje koristiti.

Zone su isključenja rijeke ili riječni segmenti koji trebaju biti izuzeti od svakog razvoja hidroenergetike. Za sada je WWF razvio metodu za identificiranje najvrednijih rijeka i riječnih segmenata, a bazira se na hidromorfološkom stanju rijeka i biološke raznolikosti riba. Ali to nije službena metodologija naših država već WWF-ova. Tako da smo tek na putu identifikacije zona isključenja što treba biti službeni dogovor svih zainteresiranih strana unutar država.

Priča pritom nikako ne može stati na granicama jedne države, jer Sava, primjerice teče i kroz Sloveniju i BiH i Srbiju.
'Analizu nismo radili za Sloveniju pa ne znamo kakvi bi bili rezultati za njezin dio Save, a u Srbiji je analiza pokazala da je Sava iznimne vrijednosti', ističe Popović Dujmović navodeći da posao koji čeka znanstvenike i energetičare u regiji nije pionirski, jer u Europi postoje dobri primjeri.

Učimo iz pozitivnih primjera

'Dobar su primjer za uspostavljanje zona isključenja Norveška, Švedska i Francuska koje su to zakonski regulirale. Rumunjska je na tom putu, a mi se trudimo to uvesti u regiju Dinarskog luka', ističe dodajući kako bi se generalno moglo reći da je odgovor država u regiji pozitivan - nitko se nije izjasnio protiv. Pritom, napominje, postoji još i inicijativa Međunarodne komisije za zaštitu Dunava (ICPDR) da se proglase zone isključenja u svim zemljama Dunavskog sliva.

'Karta koju smo mi proizveli ustvari je dobar temelj za razgovor i temelj za buduće uspostavljanje tih zona te kao takva nije obvezujuća. No neka buduća karta tj. popis rijeka i riječnih segmenata bio bi zakonski obvezujući, i to je nešto čemu se iskreno nadamo u skoroj budućnosti kako bi se bolje regulirao taj sustav i isključile sve mogućnosti sukoba interesa', zaključuje Popović Dujmović.