KUĆNI LJUBIMCI I ZDRAVLJE

Prljave cipele najmanji su problem. Pseći izmet opasniji je nego što mislite

22.03.2024 u 06:14

Bionic
Reading

Koliko puta vam se dogodilo da na ulicama naših i stranih gradova ugazite neku od čestih 'mina', žitku masu koju su za sobom ostavili neki pas i njegov neodgovorni vlasnik? Nema dileme, riječ je o neugodnom, pa i gadljivom iskustvu, no ono je i puno više od toga: može donijeti i zarazne bolesti.

Stoga je i nužnost skupljanja izmeta za tako voljenim kućnim ljubimcima više od svijesti o životu među drugim ljudima koji ne moraju biti tako oduševljeni tragovima nečije ljubavi prema životinjama, nego i zdravstveno pitanje.

Zbog toga su u nekim gradovima (još uvijek ne i našim) znakovima kojima se upozorava na skupljanje za psima dodana i upozorenja o zdravstvenim opasnostima koje se mogu prenijeti sa životinja na ljude.

Prema riječima veterinara i srodnih stručnjaka, izmet ostavljen da ga isperu kiše (ili raznesu cipele prolaznika) obično završi u tlu, što pogoduje širenju parazita među mačkama i psima, a onda i među divljim živoptinjama i ljudima svih starosnih skupina. Jedna studija iz 2020. pokazala je prisustvo crijevnih parazita u 85 posto parkova za pse u SAD-u. U toj zemlji, kažu autori iste studije, nisu tako uobičajene bolesti koje izazivaju paraziti iz tla, ali procjenjuje se da širom svijeta oni ugrožavaju oko milijardu ljudi.

Životinjski paraziti mogu ući u organizam kroz raspucanu kožu, gdje se potom razmnožavaju, a mogu 'napasti' različite vrste, uključujući ljude. Također, mogu zaraziti nekoga nehotičnim oralnim unosom, recimo brisanjem znoja sa čela prljavom rukom, pa sve do držanja čaše. Kiša ispere zaraženi izmet u tlo, u kojem jajašca parazita mogu preživjeti mjesecima, pa i godinama, i svo to vrijeme su visoko zarazna. Kad jednom dođu u ljudski organizam, neki od parazita mogu sazrijevati i seliti se kroz krvni sustav do pluća. A onda ih kašalj odnosi u probavni trakt, gdje napadnu crijevne stijenke i šire se dalje.

Osobe sa zdravim imunosustavom mogu proći bez simptoma zaraze, ali dobar dio ljudi može nakon toga patiti od anemije i pothranjenosti. Ponekad su potrebni i kirurški zahvati, posebno kod manje djece. Osim toga, neki od parazita u fazi larve mogu dospjeti i do očiju, pa onda u ne tako brojnim slučajevima izazvati trajnu sljepoću. Druge vrste, pak, svojim nastanjivanjem pod kožu izazivaju svrabež.

O opasnosti za druge pse i mačke ne treba ni govoriti, oni su podložni zarazom manje-više svim parazitima koji se nađu u izmetu. Osim toga, nepokupljeni izmet može biti zaražen i psećim i mačjim virusima koji mogu biti opasni po život drugih kućnih ljubimaca na istom području, posebno onih necijepljenih, te sasvim mladih psića i mačića. Slično vrijedi i za sve srodne životinjske vrste.

Zbog toga, gdje god da se vaš pas ili mačka 'olakšaju' - u parku, šumi, na pločniku, pa i u vlastitom dvorištu - pokupite izmet, ali izbjegavajte kontakt s kožom. Ako je u pitanju šuma nemojte se zanositi da ne treba skupljati za rastrčanim psom jer tamo nigdje neće onečistiti cipele, svaki parazit koji dospije u tlo predstavlja opasnost. A kad skupljate, što prije dobro operite ruke, i dotad ne dirajte lice, nemojte ni jesti ni piti. Dezinficijensi će vas riješiti mnogih virusa, ali neće ubiti jajašca parazita.

I ne puštajte svoje pse u dječja igrališta, ona su obično pokrivena pijeskom ili šljunkom, a to su bogomdane podloge za širenje parazita.