NEUSPJEH 3D-a

BBC i ESPN odustali od 3D kanala

20.07.2013 u 08:00

Bionic
Reading

Publika nije pokazala nikakav interes za 3D sadržaj na televiziji, a BBC i ESPN krivo su procijenili tržište i očekivali da će televizija ponoviti uspjeh filmske industrije koja je uspjela 3D filmove nametnuti kao trend

Kada su BBC i ESPN prije tri godine krenuli sa svojim 3D kanalima, odnosno kanalima s 3D sadržajem mnogi su to najavljivali kao najveću revoluciju u svijetu televizije od pojave televizora u boji.

Obje su medijske kuće pune tri godine nudile razne sportske i zabavne sadržaje svojoj publici, no ovih su dana kapitulirale. Do kraja ove godine prestat će s emitiranjem svojih 3D kanala, a iako tvrde kako je samo riječ o pauzi koja će trajati tri godine, jasno je da se ni BBC ni ESPN sigurno neće vratiti 3D pustolovini
i velika je vjerojatnost da su odluke o gašenju kanala trajne.

Gledatelji ne žele 3D TV

Razloge gašenja ne skrivaju, poznavateljima prilika na televizijskom tržištu očiti su već neko vrijeme – televizijska publika nije pokazala nikakav naročiti interes za 3D sadržaj.

Naime, BBC i ESPN bili su motivirani velikim uspjehom 3D filmova koji su otprilike u isto vrijeme počeli stizati u kina. No, pravila koja vrijede u filmskoj industriji nisu ista za televiziju. Ono što je dobro prihvaćeno na velikom platnu nije se pokazalo uspješnim za male ekrane, unatoč velikom trudu.

ESPN je snimao i prenosio sva veća sportska natjecanja, dok je BBC u 3D-u prikazivao 'Ples sa zvijezdama', dokumentarac 'Šetnja s dinosaurima', prenosio otvaranje Olimpijskih igara prošle godine u Londonu te još niz raznih događaja.

Međutim, sve to skupa nije bilo dovoljno da se privuku gledatelji jer, kako su objavili s BBC-ja, 3D sadržaj koji su prikazivali nije privukao ni pet posto gledatelja koji kod kuće imaju televizore koji podržavaju 3D.

S druge strane, još uvijek je premalo kućanstava koja imaju takve uređaje kod kuće, tako da ne postoji ni potencijalna ozbiljna publika za 3D na televiziji.

Skupa tehnologija

'Glavni razlog zbog kojeg su ovi projekti propali je to što ljudi nemaju novca za takve uređaje kod kuće. Tehnologija se prebrzo mijenja da bi korisnici to mogli financijski pratiti. Osim toga, mislim da su se previše požurili s 3D-om. Pa koliko smo čekali HD? Sony ga je prvi put predstavio još sedamdesetih kao praktički gotovu stvar i na kraju smo čekali skoro četrdeset godina da ga uvedemo u komercijalnu upotrebu. Po meni, 3D je format za kino, a ne za televiziju, barem ne u ovom trenutku', ističe Marija Nemčić, ravnateljica produkcije HRT-a.

Toga su postali svjesni na BBC-u i ESPN-u, ali su u međuvremenu potrošili dosta novca i vremena. Za BBC je to malo veći problem obzirom da su javna televizija i sada ih čeka dosta objašnjavanja u javnosti i traženja argumenata zašto su odlučili na ovakav način riskirati s novcem poreznih obveznika.

'3D nije preskup samo za gledatelje koji moraju kod kuće imati uređaj na kojem mogu gledati takav format, već je preskup i za televizije. Kuće kao što su BBC si možda i mogu dozvoliti ovakva eksperimentiranja jer imaju puno novca, a i imaju tu tradiciju da su uvijek prvi u nečemu, pa tako i u 3D-u. Mnoge televizije si ne mogu priuštiti taj luksuz da probaju 3D pa, ako ne ide, da naprosto odustanu. S 3D-om postoji još jedan problem, a to je produkcija. Vi morate nešto ponuditi gledateljima, a samo filmovi i neka sportska natjecanja nisu dovoljan izbor koji može zadovoljiti gledatelje. Ali što drugo im se može ponuditi u 3D-u? Nije sve za 3D. Uostalom, dosta proizvođača televizijskog programa nije još prešlo ni na HD, a kamoli na 3D', kaža Marija Nemčić i dodaje još jedan razlog zbog kojeg 3D televizija nije nešto što bi moglo imati blistavu budućnost.

'Ne samo da je gledateljima skupo nabaviti 3D uređaje, već oni vrlo često znače i diskomociju. Da biste gledali 3D, morate stavljati naočale, svaki ukućanin mora imati svoje naočale, a televizija je zapravo obiteljsko okupljanje. U kinima je stvar potpuno drukčija. Idete gledati nešto na ogromnom platnu, u velikoj dvorani i osjećate se ugodno. Noviteti u televizijskoj industriji su potrebni jer televizija je promotor novih navika i trendova, ali zasada 3D nije taj novitet', tvrdi Marija Nemčić.

Potrebno je da 3D sazre

Zbog debakla 3D projekta FIFA razmišlja da odustane od prijenosa nogometnih utakmica u 3D-u na Svjetskom prvenstvu u Brazilu iduće godine, a čini se da će i Sony povući sponzorstvo za taj projekt. Naime, prijenos utakmica u 3D-u je preskup da bi ih gledalo tek nekoliko tisuća ljudi, a nakon što su BBC i ESPN objavili poraz svakome tko se bavi televizijom jasno je da je za 3D potrebno još dosta vremena.

'Još 2007. godine RTL televizija prikazala je dokumentarni serijal pod nazivom 'Velika 3D avantura'. Pojedini dijelovi serijala su snimani 3D tehnologijom te su za njihovo gledanje bile potrebne 3D naočale. Gledanost je bila dobra, ali 3D element nije bio jedini koji ju je učinio uspješnom već kvaliteta samog serijala. Trenutna situacija je da svaki TV proizvođač ima svoju tehnologiju za prikazivanje 3D signala, za svako 3D TV gledanje potrebne su naočale, kut gledanja je izrazito uzak, prava 3D emitiranje je duplo skuplje od HD emitiranja (a HD dvostruko skuplje od SD emitiranja), pa provideri koriste kompresije, što degradira 3D doživljaj, proizvodnja 3D sadržaja je nepraktična i skupa (koriste se dvije kamere koje se za svaku scenu moraju poravnavati). Sve navedeno smatramo razlozima zašto 3D televizija nije zaživjela', kažu na RTL televiziji.

Pored domaćih televizija, neki veći uspjeh 3D-a ne prognoziraju ni domaći provideri TV programa koji se sasvim sigurno neće tako skoro upustiti u bilo kakav 3D projekt.

'U nekoliko smo navrata imali priliku da nam strani dobavljači prezentiraju 3D projekte, no i sami dobavljači svjesni su kako retransmisija 3D kanala služi više kao 'marketinški' alat za PAYtv televizije (promociju u medijima da u ponudi imaju 3D sadržaj) jer nitko ne očekuje da će gledatelji uskoro gledati 3D kanale po cijeli dan. Barem ne u skoroj budućnosti. Jako su zanimljive i posjećene prezentacije 3D kanala za odrasle na TV sajmovima, ali zasada nitko od platformi i distributera nije od toga napravio neki veliki biznis. Zasad nismo imali mnogo ponuda za distribuciju kvalitetnih 3D sadržaja, posebno TV kanala. Inače, za vrijeme posljednjeg pulskog festivala u MAXtv videoteci smo distribuirali prvi hrvatski 3D film 'Slučajni prolaznik'. Očekujemo kako će 3D sadržaji biti zanimljivi za distribuciju u video on demand servisima, na primjer, novi kino hitovi, ali će, kao i u kinima, cijena unajmljivanje takvih naslova biti dosta visoka jer su i prava za 3D kvalitetne naslove jako visoka', navode s MAXtv-a.

Slično iskustvo imaju i na B.netu kada je u pitanju 3D sadržaj:

'Globalni trendovi pokazuju da korisnici žele mogućnost konzumacije sadržaja bilo kad i na bilo kojem uređaju i B.net sa svojom ponudom ide u tom smjeru. Unatoč najnovijim trendovima, većina korisnika još uvijek TV gleda na klasičan način. Primjeri iz inozemstva pokazuju da se trend gledanja televizije mijenja s linearne TV na višedimenzionalnu i interaktivniju TV uslugu koju je moguće koristiti na više ekrana, ali s jednakim korisničkim iskustvom. Usluge postaju sadržajno intenzivnije, smanjuje se vrijeme izlaska novih sadržaja na TV, tako da se i na taj način pokušava stati na kraj piratstvu koje je i dalje prisutno.'