UEFA KRITIČNE TOČKE

5 slabosti koje Dinamo mora popraviti za Ligu prvaka

Je li Dinamo spreman za iskušenja koja donosi Liga prvaka i što može napraviti da popravi katastrofalni dojam iz prošle sezone? Evo pet problema s kojima se Ante Čačić mora pozabaviti

Dinamov neprekinuti niz neporaženosti izgleda impresivno, ali činjenica je da se Čačićeva momčad još nije susrela s jačim od sebe. U Ligi prvaka, međutim, čekaju suparnici koji su odreda puno jači od Dinama i veliko je pitanje kako će se 'modri' s njima nositi. Neke stvari jednostavno se moraju popraviti ukoliko klub želi ostaviti bolji dojam, ako već ne i bolji rezultatski učinak nego u prošloj sezoni. Ima ih još, ali ovdje je pet možda najkritičnijih...

1. Igra se previše vrti oko Sammira
Nema sumnje da je brazilski playmaker kreativac koji ponekad jednim potezom može odlučiti utakmicu te da su njegova dodavanja i nabacivanja konstantna opasnost za suparničke obrane. No ne može biti dobro to što je kompletni sustav zasnovan na njemu jer ozbiljna momčad lako će detektirati odakle dolazi prijetnja i učiniti ono što Maribor ili Sheriff nisu mogli - blokirati dotok lopte prema njemu.

Sammiru se usto ostavlja i previše slobode u igri, a dosad se pokazalo da nikad nije potpuno fizički spreman, ali je zato sklon neodgovornom ponašanju, bilo da se radilo o zabušavanju u obrambenim zadacima, odmaranju na terenu ili šeretskim pokušajima poput onog 'loba' u Ljudskom vrtu. U vrhunskom nogometu danas više nema mjesta za takvog playmakera starog kova, Sammir se mora prilagoditi sustavu, a ne obrnuto.

Odlaskom Milana Badelja izgubljena je vrijedna dodatna kreativna opcija i Mateo Kovačić sada će morati preuzeti puno više odgovornosti. No uz sav nepobitni talent, to bi se moglo pokazati i kontraproduktivnim ako ga Čačić nastavi koristiti na poziciji defenzivnog veznog. Kovačić je igrač dosta drukčijih karakteristika od Badelja i bio bi puno korisniji ako ga se stavi barem malo bliže suparničkom golu, na jedno od krila ili pak u kreativni tandem sa Sammirom. Alispahić, kao jedini preostali pravi kreativac, također bi morao biti u ozbiljnim kombinacijama.

2. Što ako se ozlijede Tonel ili Šimunić?
U selekciji igrača za ovu sezonu napravljena je gruba greška jer nedopustivo je da momčad ulazi u Ligu prvaka bez pravih alternativa na stoperskim pozicijama. Tandem Šimunić-Tonel dobro funkcionira u zadnjim utakmicama, ali radi se o veteranima čije su karijere u silaznim putanjama i koje tijelo možda više neće slušati kao nekada. Što će se dogoditi ako se jedan od njih ozlijedi ili zaradi suspenziju? Ili, što uopće nije nemoguće, da se to istovremeno dogodi obojici?

U redu, uvijek može uskočiti Domagoj Vida, ali on je bolji i korisniji na poziciji desnog braniča. Jedini preostali na popisu prve momčadi je Ante Puljić - pa neće Čačić valjda s njime na europske megamomčadi? Osim ako klupski čelnici posljednjeg dana prijelaznog roka ne dovedu neko spektakularno pojačanje, lako je moguće da će trener biti prisiljen (jer morao bi imati puno sreće da i Tonel i Šimunić uspiju odraditi svih šest utakmica grupne faze) na potpunu improvizaciju, odnosno prebacivanje nekoga s bokova ili iz veznog reda na stopersku poziciju.

Istovremeno, Dinamo u Lokomotivi ima Barbarića, Komorskog, Borasa, Samateha... Što ga sprečava da jednog od njih iskoristi barem kao alternativu? Ah, da, Lokomotiva je zaseban klub kojemu Dinamo ne može davati ili uzimati igrače kako god poželi...

211601,211665,211568,211556
3. Bokovi, crni bokovi...
Čačićev eksperiment s Jerkom Lekom na desnom krilu završio je neslavno, a prema vijestima koje su jučer stigle iz Maksimira, isto bi moglo snaći i Leku općenito. Sa suviše 'divljim' Ibanezom nije bilo ništa bolje, kao ni s Pekom. Dinamo na desnoj strani, što na bekovskim, što na krilnim pozicijama, ima još Vidu, Vrsaljka, Tomečaka, Alispahića te novopristiglog Čileanca Carrasca. Osim toga, i Kovačić može dobro odigrati desno krilo. Vrijeme je da se konačno nađe suvislo rješenje i njegova alternativa te da se toga drži jer Domagoj Vida dosad je bio jedini koji je tu stranu držao da se potpuno ne raspadne.

S lijevom stranom je malo drukčija priča. Dok za lijevo krilo postoji nekoliko ne baš optimalnih, ali barem vatrogasnih opcija (Rukavina, Čop, Kovačić), ni Pivarić ni Ibanez ne pružaju kvalitetnu zaštitu na lijevoj strani obrane, a trećeg rješenja niti nema. Eh, da je barem Cufre još uvijek tu... Ako ne želi da ga suparnici potpuno masakriraju preko te strane, Čačić će morati 'izmisliti' lijevog beka. Kako?

4. Previše nepotrebnih prekršaja na sredini terena
Primjetna je i dobra ideja da se suparnički napadi zaustavljaju na četrdesetak metara od vlastitog gola, prije nego se njima izloži prilično spora obrambena linija. No i protiv slabašnih i u Europi neuglednih momčadi poput Sheriffa i Maribora, Dinamovi defenzivni veznjaci rade previše profesionalnih faulova i redovito skupljaju kartone. Protiv skupih i sudački bolje zaštićenih zvijezda svaki takav prekršaj će biti - skuplji.

Ante Čačić i njegovi pomoćni treneri moraju na ovome poraditi s igračima i pronaći načina da se začeci suparničkih napada blokiraju na malo drukčiji način: striktnijim pokrivanjem igrača, visokim presingom, presijecanjem dodavanja... Jer ako ostane ovako, a bolje momčadi trebat će i puno češće zaustavljati u toj fazi igre, Dinamovi će defenzivni veznjaci u svakoj utakmici stalno biti na rubu isključenja.

5. Kako izbjeći crne rupe u igri?
Sve ove probleme lako je iznositi i teoretizirati o poboljšanjima. Teško je, zapravo nemoguće, znati ili uopće pretpostaviti koje su opcije treneru na raspolaganju kad se mora nositi s njima. A ova kritična točka potpuno je u domeni trenerske psihologije (dobro, možda malo i tjelesne spreme) i tu nitko sa strane ne može ni pokušati ponuditi moguće rješenje.

U svim dosadašnjim utakmicama, kako u Europi, tako i u domaćem prvenstvu, Dinamo je imao razdoblja u kojima je propadao u crne rupe. Stjecao se dojam da se pojedini igrači jednako bore tijekom cijelog susreta, a drugi samo kad ih momčad povuče, no kad bi ti drugi tonuli, sa sobom bi povlačili cijelu momčad. I protiv Maribora je Dinamo imao razdoblje u trajanju od tridesetak minuta u kojima je neobjašnjivo potonuo i nudio se Slovencima na pladnju. To je strašno puno. Vrhunskim momčadima često je dovoljno i deset minuta da iskoriste pad koncentracije suparnika i riješe utakmicu. Ako Dinamo ne bude bio u stanju produžiti konzistentnost svoje forme tijekom jedne utakmice, po svoj prilici će mu se još koji put dogoditi novi Lyon i opet će se propisno osramotiti.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Anketa
Može li Hrvatska osvojiti jednak broj medalja i na sljedećim Igrama u Tokiju?

Lige

  • Liga prvaka
  • Europska liga
Pogledaj detaljnu statistiku