Snješko Cerin je u Dinamu proveo deset godina, a tijekom slavne 1982. bio je najbolji strijelac lige s 19 golova. Kopačke je o klin objesio 1987. a početkom devedestih našao se u predinfarktnom stanju i sa suprugom preselio u Privlaku gdje vodi dom za starije osobe. U javnost ne izlazi često, ali u razgovoru za dnevno.hr s ushićenjem se prisjetio slavnog šampionskog puta.

'Kada smo Zvezdu pregazili s 3:0 počeli smo vjerovati da smo najbolji. To mi je najdraža utakmica koju sam igrao... '82 je bila nezaboravna sezona, bili smo prava škvadra, Čiro je bio pravi trener za zadatak a nije nas gledalo manje od 20 tisuća ljudi,' prisjeća se slavni Cerin koji je kaže sve zaradio - rukama.

'Onda smo za naslov dobili premiju koliku danas dobiju za jednu utakmicu. Ništa mi ne nedostaje, sretan sam i ne žalim što nisam napravio inozemni transfer. Dinamo mi je bio sve.'

Danas uživa u valovima, ribičiji i brizi za starije, a o trenutnom Dinamovom statusu kaže.

'Nije normalno da je Dinamo godinama prvak, da igra u Ligi prvaka i Europskoj ligi, a da su navijači i uprava kluba u latentnom sukobu. To nije moj Dinamo, klub kakvog pamtim. Pa si često postavljam pitanje kakve sve to uopće ima svrhe, za koga se igra nogomet, ako ne za publiku i navijače?. Zato klub i ne živi kako bi trebao živjeti, jer te simbioze nema, navijači takav Dinamo ne mogu doživjeti kao svoj, to je samo izlog u kojem 'požrtvovni' gazda izlaže svoje 'eksponate' kojima je cilj što prije napustiti Maksimir. S takvim se Dinamom gotovo nitko ne može identificirati, pa zato tribine i zjape prazne, a oni koji bi najžešće trebali za njega navijati zapravo su mu, paradoksalno i logično u isto vrijeme, najveći kritičari,' završava nezaboravni majstor lopte za dnevno.hr