Nakon poraza od Istre u Puli, u Hajduku su ekspresno reagirali i smjenili Stanka Poklepovića, trenera koji na klupi 'bilih' nije, u ovom mandatu, proveo nešto više od dva mjeseca. Njegovu ulogu preuzeo je Goran Vučević, sportski direktor, auto aktualne sportske politike Hajduka. No, postavljeno je bilo pitanje je li otkaz Poklepoviću - opravdan ili ne? I je li mu doista 'rezultat' presudio?
Komentar cijelog slučaja odnosno smjene Stanka Poklepovića, kojeg je na web community portalu Tribina.hr objavio duje_kh objavljujemo u cjelosti.
Tri koraka unazad na sportskom planu
Hajduk je u 70-im godinama bio u samom vrhu europskog nogometa. Klub koji bi proljeće u Europi smatrao pod normalnim, a velike pobjede su barem kod kuće bile dio svakodnevnog života. Klubom je upravljao najveći predsjednik Tito Kirigin. Kirigin nije imao problema u dovođenju ciljanih igrača, nije se zabavljao sitnim transferima koji bi zabavljali javnost, a nije mu bilo strano ni dovesti pravo trenersko ime. Nešto što se svakako može u ovakvom kontekstu naglasiti je njegovo strpljivo građenje kluba, momčadi i odnosa prema radu.
Današnja uprava se zatekla u sličnim problemima s kojima su se našli Hajdukovci sredinom 60ih godina. Klub je kašljucao na svim razinama, nije bilo ni vizije ni strategije, sve dok se na kraju reorganizacijom nije dovelo do Hajduka koji je postao stroj za uspjehe.
Danas uprava na poslovnom planu radi vrlo dobre stvari u pronalasku sponzora, partnera, nadogradnji stadiona, no sportski plan je (najvjerovatnije) doživio čak 3 koraka unazad.
Korak 1: 3. trener u sezoni
Paranoja za instant rezultatima koja je krenula negdje krajem 80-ih i u hrvatskom nogometu je dovela do jednog obezvređivanja trenerske uloge. Usporediti ću, Tito Kirigin je u svom 10godišnjem mandatu napravio samo 1 smjenu tokom sezone i to zbog disciplinskih razloga. Danas, Tudor koji se oslanjao na napadačke linije uz maksimalno dopušteno soliranje je svojim odlaskom Hajduk prepustio Stanku Poklepoviću koji se oslanja na precizno uigrane akcije sa minimalnim dopuštenim odstupanjima u igri. 3. trener Vučević je dosad imao potpuno treću filozofiju u kojoj se momčad uvijek oslanjala na jednu ili dvije zvijezde dok se ostatak momčadi pretvarao u radilice. Vidit ćemo ga sad. Rad sa Tudorom, poslije Špacom pada u vodu s 3. trenerom. Hajduk je u 70-im bio i 9. i 10. pa nikom zbog rezultata glava nije pala.
Iako je Špaco daleko od modernog trenera, nema svoj FB ili Twitter profil ili e-mail adresu, Hajduk ga je trebao ostaviti do kraja sezone.
Korak 2: Planovi sportskog direktora na čekanju
Goran Vučević je bio i trener u omladinskom pogonu, voditelj omladinskog pogona, scout A selekcije pod Slavenom Bilićem. Bio je jedno vrijeme i pomoćni trener Hajduka, a imao je i svoja 2 kratka mandata na najdražoj nam klupi. No, niti na jednoj poziciji nije radio dobar posao kao na ovoj. Ove sezone je prodao igrače za ukupno 6 milijuna eura, dok je prošle sezone Hajduk uprihodio i 1.2 milijuna. (Podaci su preuzeti sa portala transfermarkt.de i ne uključuju naknade za razvoj igrača juniora koji su prelazili u druge klubove.)
S druge strane doveo je niz igrača od kojih je tek Gotal pravo pravo pojačanje, a Mezga i Vuković su ozbiljniji dodatak kadru. Kad vidim Milevskog i Ranilovića iznad glave si vidim veliki upitnik pogotovo jer po meni je veliki grijeh Hajduku dovoditi golmana i to rezervnog. Igrači po preporuci Tima i Gurbanov su predodređeni na promašaj, dok se od dugoročnih pojačanja izrazito naziru Juranović iz Dubrave i Domej iz Austrije no oni do sada nisu zabilježili niti jedne službene minute.
No, jedna dobra stvar je prekinuta. Sada će Goran Vučević sam sebi smetati u sportskoj politici jer za primjer nagovara Malokua na produljenje ugovora jer na njemu vidi dugoročni napredak, a Goranu Vučeviću treneru to neće odgovarati jer na njegovom mjestu ima trenutno bolje rješenje. Produljenja ugovora sa mladim igračima će biti narušeno, a Hajduku jedino njegova mladost daje pravu snagu. Niti jedan trener ne radi protiv sebe, pa tako vjerovatno neće ni Vučević, a to neće odgovarati viziji sportskog direktora Vučevića. Jer vjerovatno, dobio otkaz kao ili sportski direktor ili kao trener, ovo će biti posljednji Vučevićev angažman u Klubu. Zaboravio sam i da je dio Uprave.
Inače za pohvalu su produljenja sa Kalinićem, Sušićem, Vlašićem i Balićem i na njima je građena Hajdukova vizija u 2015+ godinama. Ako bismo ovim imenima dodali Mikanovića, Malokua i Kiša eto Hajduku prava okosnica momčadi.
Korak 3: Dugoročni planovi pod upitnikom
Onog trenutak kada se u javnost pustila vijest da je Uprava pregovarala sa Munizom u istom hotelu u kojem se nalazio i Špaco i momčad, pretpostavio sam da će sve otići kvragu. Špaco je poput Tudora veliki emotivac i on je to shvatio previše osobno (u biti tko i ne bi). Poklepović je u sebi tiho vjerovao da će dobiti pravi mandat i priliku da vodi momčad i iduće sezone, te se i četvrti put morao pokazivati kao moguće dugoročno rješenje.
No, dugoročno Hajdukovo rješenje bi bilo angažirati novo trenersko ime koje bi radilo uz Špacu dajući i jednom i drugom legitimitet za kvalitetan i dugoročan rad. Javnost, a tako i službeni Hajduk se skoncentrirao samo na Poklepovića što je po meni loše. S jedne strane javnost zbog stalnog ponavljanja o novim kandidatima, s druge strane Hajduk jer u 2 mjeseca nije pronašao pravog pomoćnika. Igrači koji žive i rade u izrazito specifičnoj sredini lako postanu nervozni i griješe. Greške vode do primljenih golova. Nervoza do kartona.
I za kraj
Hajduk bi trebao Poklepovića staviti kao edukatora i savjetnika trenerima. Pokušaj da bude pomoćni trener je neslavno propao, ali nadam se da će iskusni Stanko ovo prvo i prihvatiti. Uz Vučevića pridjeliti nasljednika: Ferdo Milin, Hari Vukas ili neko treći. Pronaći novo neopterećeno domaće trenersko ime. Neka se uhodava. Kao Tudor kod Reje. Vučević je sastavljao roster pa neka ga i vodi do kraja sezone, novo trenersko ime nek upoznaje momčad za novu sezonu.
