Kao i do sada, Istra se pokazala kao vrlo teško gostovanje za Rijeku. Gledatelji opet nisu umirali u ljepoti nogometa ali su zato imali priliku vidjeti Šimčića &Co na djelu. Čudan kriterij za odabir prekršaja, čudan kriterij za dodjelu žutih kartona i još čudniji za – kaznene udarce. Negdje oko 15 minute Sharbini ulazi s desne strane, ubacuje loptu, Blagojević laganim izbačajem lakta je skreće u korner – Šimčić ne sudi ništa.

Početak drugog poluvremena, Blagojević ubacuje, netko od igrača Istre skreće loptu glavom koja pogađa Leškovića u ruku – Šimčić ne sudi ništa. Petnaestak minuta prije kraja, Kvržić pokušava proigravanje, Obšivač diže ruku ali okrenut leđima prema protivničkom igraču, lopta ga pogađa u ruku – Šimčić sudi kazneni udarac, a Mr. 100% zadržava svoj nadimak. Beusan bi rekao da nije držao ujednačen kriterij tijekom utakmice i bio bi u pravu, trebao je suditi sva tri 'kontakta ruke i lopte' ili nijedan. Doduše, postoje situacije kada bi Beusan rekao i da je to stvar 'slobodnog sudačkog uvjerenja' ali krenimo dalje ...

Što se tiče same utakmice, Pamić nije parkirao 'double decker' kako se očekivalo (barem ne cijelo vrijeme), no ni Rijeka nije napadala tako da su i Pamić i Kek zapravo prevarili jedan drugog (ili sami sebe) što se tiče taktike, a gledateljima priuštili vjerojatno najgoru – ako ne najgoru onda sigurno najdosadniju utakmicu kola. Stoperi dobri s jedne i druge strane, kao i zadnji bočni igrači što je naravno rezultiralo čak jednom prilikom Ivančića i jednim dobrim udarcem Jugovića u prvom poluvremenu. Sve pohvale za maksimalnu koncentraciju obiju obrana.

Dva 'bonus' boda neće pomoći Rijeci u utrci s Dinamom kao što ni jedan 'otkinuti' bod neće gurnuti Istru u zonu za opstanak niti će ih koštati kvalifikacija za Europu iduće sezone. Ono što zabrinjava je nedokučiva enigma kako sudac Šimčić s tolikim kontroverznim odlukama još uvijek sudi u MAXtv Prvoj ligi, zadnjih nekoliko utakmica na kojima je sudio (neka sam gledao i uživo), na svima je bilo dosta pogrešaka ili najblaže rečeno – neujednačenog kriterija suđenja. Čovjek ili nema osjećaj za suđenje ili je toliko dobar da točno zna kada treba / ne treba nešto suditi da bi utakmica išla u željenom smjeru no eto, tu se otvaraju mogućnosti za razne teorije zavjere pa bolje ni ne otvarati Pandorinu kutiju, barem ne u analizi utakmice. Nažalost, ovo je još jedna utakmica u kojoj je sudac odigrao bitnu rolu, dok su igrači, koji su trebali biti glavni akteri na terenu za svoju izvedbu zaslužili – filmskim žargonom rečeno – Zlatnu malinu.