Sandra je uzela prvo atletsko europsko zlato za Hrvatsku i posvetila ju majci. Tek joj je 20 godina i medalja bi moralo biti još, a Sandra zna i što će s njima. Prije godinu i pol dana svladala je bolest opasnu po život, iz te priče ju je posebno zadužio jedan čovjek.

'Imala sam upalu slijepog crijeva koju nitko nije primijetio i prošla sam dvije operacije. Imala sam temperaturu do 42, a skoro su me ponovno poslali doma. Tada je doktor Lacković shvatio što mi je i spasio mi život', priča Sandra za Slobodnu Dalmaciju i nastavlja priču o kojoj bi Amerikanci već danas snimali film:

'Mami su rekli da 90 posto ljudi ne preživi tu situaciju i neka se samo moli. Nakon prve operacije sve se opet zakompliciralo. Trbuh mi je gorio, a u bolnici sam opet slušala kako je to uobičajeno. Ponovno je situaciju izvukao isti doktor koji je shvatio da je riječ o sepsi. Poslao me na novu operaciju i onda se situacija počela normalizirati.'

Dileme nema:

'Iduću medalju posvetit ću doktoru Lackoviću.'

Ako je zdravlje posluži, bit će to vrlo skoro.