'Nestrpljenje je pri kraju jer u petak navečer počinje Svjetsko rukometno prvenstvo koje će nam dati određene odgovore o organizaciji, izgrađenoj infrastrukturi, ceremoniji otvorenja i, što je najvažnije, pripremljenosti naše reprezentacije. Iako naša javnost iščekuje pompoznu predstavu i suverenu pobjedu, siguran sam da naša momčad profesionalno i izrazito oprezno i odgovorno ulazi u početak natjecanja. Ja sam također optimist pa bih, iako u raspravama s ljudima vezanim uz rukomet iz svijeta zastupam tezu da nijedna škola rukometa nije bolja od hrvatske, želio iznijeti nekoliko činjenica koje taj susret čine izrazito zahtjevnim.

Reprezentacija Južne Koreje (Republika Koreja) sastavljena je od iskusnih internacionalaca koji igraju ili su igrali u europskim ligama i mladih sveučilištaraca koji su, također, vrlo nezgodan protivnik za početak natjecanja. Njihova igra temelji se na mnogo osvojenih lopti, tzv. ničijih lopti, koje nastaju iz tehničkih pogrešaka iz kojih nastaju kontre i polukontre, a upravo je to ono što nam je stvaralo probleme protiv Rusa i Slovenaca.

Zbog brzine i upornosti Korejaca, Hrvatska mora odigrati organizirano, strpljivo u napadu, s velikim postotkom realiziranih šuteva i maksimalno koncentrirano kako bi se izbjegle tehničke pogreške. Na hitru i agresivnu obranu Koreje na polovici terena sustavom obrane tri na tri Hrvatska mora odgovoriti igrom dva na dva (pick 'n' roll) s Vorijem u kombinaciji s Duvnjakom, Balićem ili Josipom Valčićem.

Naime, Koreja većinu golova postiže u fazama kontre i polukontre, a na postavljenu obranu sve polazi od Yoona, kojega krasi visina i tehnička potkovanost zbog koje je 2001. proglašen najboljim svjetskim rukometašem i zbog koje je godinama bio jedan od vodećih strijelaca njemačke Bundeslige (drugi strijelac svih vremena, nakon Danca Christiansena, i šest godina u nizu najbolji strijelac Bundeslige). Igrača takve kvalitete, bez obzira na godine (rođen 7. srpnja 1973.), treba sprječavati da slobodno radi s loptom u prostoru izmedju šest i deset metara.

Tu je opasan jer mnogo zamahuje, fintira, navlači po dvojicu obrambenih igrača na sebe, a ima iznimno kvalitetan šut. Naša obrana mora odigrati krajnje agresivno na Yoona, s mnogo prekršaja i kontakta na prvim koracima kako bi ga maksimalno izmorila i neutralizirala za daljnji tijek utakmice. Uz Yoona i ostali igrači su vrlo opasni jer se, iako su za naše rukometne standarde niski rastom (oko 180 cm), koriste tehnički svim vrstama šuteva, od kojih valja istaknuti one sa zemlje koji zbog svoje brzine i neočekivanosti prolete iznad glava ili sa strane sporijih igrača.

Treba spomenuti da je Koreju oduvijek krasila odlična fizička sprema i ekipna taktička disciplina, što se najviŠe očituje u njihovim razrađenim varijantama igre u trenucima kada imaju čovjeka više. Najveća boljka takvih nacija, u što sam se i osobno uvjerio tijekom boravka u Aziji, jesu njihovi treneri i stručni stožer koji tijekom utakmice, za europsko poimanje rukometa, vuku nelogične poteze koji dovode do potpunog kaosa na terenu i izvan njega. Može se pretpostaviti da bi s određenom dozom europske metodike bili uspješniji, no ne treba zaboraviti da su oni potpuno druga kultura i drevna civilizacija koja ima svoje viđenje rukometa. Tim su pristupom postigli velik uspjeh jer su prisutni na svim velikim interkontinentalnim natjecanjima od 1988. godine te na Olimpijskim igrama u Seulu.

U svakom slučaju, Koreja je protivnik koji za otvaranje prvenstva može biti jako, jako neugodan. Moja je poruka našim navijačima da podupru Červarov izbor igrača jer pobjeda neće doći sama od sebe. Za nju treba proliti litre i litre znoja i imati taktičke mudrosti i duha zajedništva.
I nakon deset godina u ušima mi s tribina odzvanja: 'Splite, poludi!' Neka tako bude i u petak protiv Koreje, u nedjelju protiv Kuvajta, zatim protiv Kube, Švedske i Španjolske kako bi naši dečki imali ozračje kakvo zaslužuju.'