'Neću završiti karijeru, ali nema više velikih ciljeva. Neću se više opterećivati rezultatima i igrat ću sebi za gušt. Najviše ću raditi sa suprugom Danijelom koji planira izboriti nastup na Paraolimpijskim Igrama u Tokiju. Nakon ovog zlata u koje je on ugradio svoju bezrezervnu podršku vrijeme je da uzvratim uslugu i da pokušamo ostvariti i njegov san', kaže Sandra i podvlači da odluka o manjem intenzitetu igranja nije vezana uz motivaciju.

'Imam sada sva zlata u svojoj konkurenciji, ali nije mi nestalo motiva i žara. Jednostavno me previše boli... Već su mi 33 godine i nastavak punom snagom ne bi bio nimalo zdrav. Već dugo igram protiv preporuka doktora, jer nitko pametan ne bi savjetovao sportašici s mojim oštećenjem igranje u uspravnom položaju. Svaki trening i svaki dvoboj završim u bolovima i sve se isplatilo, ali sada je vrijeme da počnem vise misliti na sebe.'

Ipak, pred njom i Mirjanom Lučić još je i nastavak natjecanja u ekipnoj konkurenciji.

'Organizirali su zabavu meni u čast, ali morala sam ju preskočiti. Ne pada mi na pamet da dođem umorna pa da me Ukrajinka nabije. U parovima zbog mog stanja gotovo nemamo izgleda, ali i Mirjana i ja bi trebale dobiti singl, te se plasirati u četvrtfinale. Tamo nas čeka Kina protiv koje smo bez ikakvih izgleda, ali ajmo izboriti taj meč pa im pokazati par dobrih poteza.'

Za kraj jedne velike, velike karijere!