Ovo je već treća godina u kojoj me EAA i IAAF ne stavljaju u top tri sportašice. Nakon 2012. i osvajanja zlata na Olimpijskim igrama i Europskom prvenstvu, novim osobnim rekordom i pobjedom u Dijamantnoj ligi s jednim porazom te sezone te apsolutnom dominacijom u ženskom disku nisam bila, po njima, adekvatan kandidat za ulazak.

Godine 2013., osvojila sam svjetsko zlato (jedino zlato koje mi je nedostajalo), neporažena u Dijamantnoj ligi, jedino u Zagrebu na Hanžeku, no ni tada nisam bila adekvatan kandidat. Sada dolazi ova famozna 2014. gdje je disk nakon dugo vremena, točno 22 godine, čak tri puta letio preko 70 metara, ne zaboravimo moj novi osobni rekord od 71.08 m koji sam bacila na Europskom prvenstvu i ostavila drugu, Melinu R. M., preko 6 metara. Podsjetimo se da je ona osvajačica svjetskog srebra, što znači druga najbolja diskašica na svijetu. Moja dominacija u Dijamantnoj ligi opet se nastavila s nekolicinom rekorda stadiona, ali opet nisam adekvatan kandidat.

Sada se sigurno pitate za moj komentar na to sve, ja ću vam reći: nemam komentara. Moji rezultati govore i previše. Treniram, natječem se i dajem sve od sebe, ne zato da me IAAF ili EAA priznaju, nego da pokažem svijetu ovu našu malu naciju, koja ima samo 4,5 milijuna ljudi, koja je većini u svijetu nepoznanica, tko smo mi. Mala zemlja velikog srca, s puno, puno velikih ljudi koji žive u njoj.

Borila sam se srčano i uvijek ću se boriti, i meni je najveće priznanje ljudi koji me susreću u gradu, na ulici ili na stadionu i strastveno mi stisnu ruku i od srca čestitaju. E, to je ono najiskrenije što mene čini sretnom. A druge institucije neka lobiraju i unište smisao sporta i fair-playa. Eh, to je na njima, mi ćemo se i dalje truditi, nizati uspjehe i davati sve od sebe, jer to nam je u krvi, pa neka se oni opravdavaju, a mi ćemo im iz godine u godinu dati pokoji 'šamar' svojim rezultatima.

355068, 353392, 348969, 348760