IZMEĐU SKIJANJA I RONJENJA

Kaleb: I polufinale bi bilo velik uspjeh

11.01.2012 u 12:45

Bionic
Reading

Iako bi po godinama možda još mogao 'ganjati' loptu po terenu, bivše reprezentativno krilo Nikša Kaleb prati rukometna zbivanja preko TV ekrana, a razlog umirovljenju bio je zamor materijala, odnosno ozljede

Nikša Kaleb oduvijek je bio velik govornik, pričao je bez dlake na jeziku, pa čak i u vrijeme Line Červara, kada je znao i pred kamerama prozvati bivšeg izbornika. No bio je i odličan krilni igrač, biran i u momčadi velikih prvenstava. Nažalost, posljednjih se tjedana bori s birokracijom jer je njegova 13-godišnja kći bila napadnuta pred školom, koja nije reagirala ni promptno ni konkretno, pa se Nikša pokušava sâm izboriti, naravno na legalan način, za pravdu.

I dok čeka da institucije obave posao, bivši lijevi vanjski s djecom provodi vrijeme.

'Bilo smo na snijegu, a ja se sada pripremam na ronjenje. Imam novu podvodnu kameru pa je moram isprobati', rekao je za tportal.hr Nikša Kaleb

Naravno, rukomet mu je 'u krvi' i s nestrpljenjem očekuje Euro u Srbiji.

'Croatia kup u Osijeku pratio sam samo površno jer nisam imao vremena. Ustvari, protiv Irana i Slovačke znao sam kako će završiti, pa me zanimalo samo kako ćemo igrati protiv Švedske. I ispalo je dobro. Doduše, Šveđani nisu na nivou na kojem su bili lani, kada su bili pred svojom publikom domaćini SP-u, i moj je dojam da na ovom prvenstvu neće napraviti puno', rekao je Kaleb te nastavio.

'Hrvatska je odigrala kako se očekuje, ali se nadam da se naši zbog takve igre neće opustiti i da će na prvenstvu ponavljati takve partije.'

Bez obzira na rezultat, igrači su pokazali da napreduju, a to se posebno vidi na Duvnjaku, Kopljaru, Musi i Mariću.
Kakva je skupina? Mnogi kažu, izuzetno teška.

'Mislim da mogu slobodno reći da smo igrački - lagani favoriti. Protiv svih možemo ići po pobjedu, ali to treba dokazivati na parketu. Bilo bi odlično protiv Islanda uzeti dva boda, u što sam uvjeren. Istina je da je rukomet Islanđanima nacionalni sport, da imaju odličnog mladog Palmarssona, vanjskog igrača poput našeg Duvnjaka, ali i vrlo dobrog Stefanssona, inače mog vršnjaka. Međutim, moramo uzeti bodove da bi se igrači psihički rasteretili, a onda bismo uzeli i bodove protiv Slovenaca i Norvežana. Ne očekujem pobjede veće od dva ili tri gola razlike, što ustvari nije ni bitno jer se prenose bodovi.'

Prođemo li skupinu, a prema ovakvoj prognozi hoćemo, idemo na još težu?

'Ono što je važno - psihološki bismo rasli i u taj krug ušli još jači. Ovdje bih suparnike poredao ovako - Francuska, Španjolska, Mađarska. Rusi mi izgledaju najsporiji, dok Mađari imaju veliku navijačku podršku, a s obzirom na blizinu, očekujem ih u velikom broju i u Srbiji. U kvalifikacijama smo dokazali da možemo igrati protiv Španjolske, jer Španjolci se pokušavaju prezentirati pojedinačno da bi se opravdali pred svojim poslodavcima. To je naša šansa. Naravno, pod uvjetom da sve bude OK.'

To bi nam trebalo jamčiti polufinale?

'Vjerujem da se može do polufinala, a ulazak bi bio velik uspjeh. Na našu žalost, ovdje ne možemo sresti protivnika poput Grenlanda ili Australije i nitko ne može garantirati što bi bilo dalje.

Kakav bi vas plasman zadovoljio?

'Osobno, svi smo svjesni kvalitete naših igrača, ali ja ne želim kao njihov bivši kolega stavljati im imperativ. Bitno je samo da igraju sa srcem, da daju sve od sebe i svi ćemo navijati punim srcem za njih. Bez obzira na rezultat. Igrači su pokazali da napreduju, a to se posebno vidi na Duvnjaku, Kopljaru, Musi i Mariću. O iskusnima, Baliću, Voriju, Lackoviću, ne treba ni govoriti.'

Kako vam se sviđa Golužin rad?

'Ono što je važno jest da je Goluža iskusniji za jedno veliko natjecanje. Bitno je samo da nema crnih rupa, ali i da se, ako ne postignemo pogodak pet minuta, ne srlja u mijenjanje linija. Znamo da u utakmici ima 60-ak napada, da je realizacija oko 60 posto, što znači da se pogocima završava 30 do 40 napada. Međutim, svi treniraju, svi uvježbavaju akcije i zbog jednog ili dva promašaja ne bi smio izvlačiti igrače da oni ne bi gubili samopouzdanje. Ja bih jednostavno rekao da se mora znati 'tko vodu nosi, tko vodu troši'', završio je Kaleb i pohvalio se da još uvijek rekreativno pretrči pet, šest kilometara dnevno.