BOLEST UGUŠILA TALENT

Prerani zbogom: Presjek karijere Marija Ančića

23.02.2011 u 15:13

Bionic
Reading

Mario Ančić se danas i službeno oprašta od tenisa. 26-godišnji Splićanin je ostavio svoj trag u povijesti bijelog sporta, a svi koji ga imalo prate znaju da je brazda mogla biti puno dublja

Mario je osvojio tri ATP titule, još njih pet u parovima te ostao jedan od zadnjih igrača koji je vrhunski igrao kombinaciju servis-volej. Mentalno stabilan, velik borac i talent koji se ne rađa svake godine, ali mononukleoza i nevjerojatan spektar raznih ozljeda ostavili su previše slobodnog mjesta u trofejnoj sobi posljednjeg iz velikog pokera Splićana.

Prvi futures osvojio je sa 15 godina u Zagrebu, kada je u finalu svladao Ivu Karlovića, a prvi challenger došao je dvije godine kasnije u Beogradu. Ukupno ih je osvojio četiri, a posljednji u Hamburgu, kada je u finalu svladao četiri mjeseca mlađeg Rafaela Nadala. Najupečatljiviji meč odigrao je u prvom kolu Wimbledona, kada je sa 16 godina slomio Rogera Federera sa 3:0 u setovima i najavio svijetu što može očekivati.

Prije prvog naslova izgubio je dva finala (Dupuis u Milanu i Arthurs u Scottsdaleu), a tu barijeru je probio 2005. u Hertogenboschu protiv Llodre. Novi naslov došao je točno godinu dana kasnije na istom mjestu protiv Hernycha, da bi treći i posljednji naslov osvojio krajem 2006. protiv T. Johanssona u Sankt Peterburgu. U parovima ima pet naslova, od Indianapolisa 2003. do svog omiljenog turnira, Hertogenboscha, 2008. godine.

Zenit karijere došao je sredinom 2006, kada je stolovao na sedmom mjestu ATP ljestvice, a u džepu je imao i 'dodatke' kao što su osvojeni Davis cup i olimpijska bronca u paru s Ljubičićem.

Davis cup i Mario Ančić su nerazdvojne priče, a sve je počelo 1996, kada je mali Mario skupljao lopte u dvoboju Hrvatske i Australije u Splitu. Igrao je Goran Ivanišević, s kojim će kasnije igrati parove, a dječak je sanjao. Snovi su mu se počeli ostvarivati već pet godina kasnije, kada je debitirao protiv Portugala, a nakon uvodnog poraza došle su četiri pobjede u nizu. U nezaboravnoj 2005. upisao je četiri poraza u prvim danima, ali i četiri pobjede u paru s Ljubičićem i trijumf u odlučujućem meču finala u Bratislavi protiv Michala Mertinaka. Bila je to kruna karijere.

Godinu ranije u polufinalu Wimbledona izgubio je od Roddicka, a 2007. je donijela početak kraja.

Igrao je Davis cup protiv Nijemaca i tjedan dana kasnije u Marseilleu shvatio da ima mononukleozu. Više od dva mjeseca je proveo u krevetu, vratio se na teren nakon pola godine, ali je došla ozljeda kosti u stopalu. Ipak, vratio se prije kraja godine i četvrtfinalem Madrida zadržao mjesto u top 100 u godini koju je započeo među najboljih 10.

Godina 2008. je počela sjajno - tukao je nositelje na velikim turnirima, ušao u svoj treći četvrtfinale Wimbledona, osvojio zadnji naslov u paru i vratio se na 24. mjesto ljestvice, no mononukleoza ga nikada nije posve napustila. Zbog umora je otkazao OI u Pekingu i US Open. Godine 2009. došla je nova ohrabrujuća serija, zadnji finale na touru protiv Čilića u Zagrebu, ali i posljednje veliko upozorenje tijela koje ga je prisililo da se povuče s Wimbledona i Roland Garossa te polufinala Davis cupa koji bi igrao i s jednom nogom da je mogao.

Pokušao je i lani. Na jednom futuresu u Americi došao je do finala i tjedan dana kasnije igrao treće kolo Indian Wellsa. Pobjeda protiv Bennetaua posljednja mu je u karijeri na ATP touru, a umirovio ga je Rafael Nadal kojemu se u polufinalu osvetio tog tjedna nepobjedivi Ljubičić. Ove godine je pokušao u parovima i shvatio da ne može.

Nedavno je i službeno rekao zbogom, danas se službeno oprostio i od medija te se okrenuo pravu koje je u međuvremenu diplomirao. Nadajmo se da nije rekao zadnju riječ u sportu, jer i izvan terena Mario Ančić može biti snažan adut hrvatskog tenisa.

Priča o karijeri