PACULT NA KLUPI CIBALIJE

Zašto je Austrijanac koji je utišao Old Trafford izabrao baš Vinkovce?

06.02.2017 u 16:15

Bionic
Reading

Nije baš uobičajeno da se u Hrvatskoj pojavi trener stranac. I to ovakvog kalibra. No vinkovačka Cibalia je očito bila izazov i Peter Pacult, bivši austrijski reprezentativac, relativno nepoznat hrvatskoj sportskoj javnosti, prihvatio se teškog posla odnosno borbe da s vinkovačkim klubom ostane među prvoligašima

Od hrvatske samostalnosti tek je nekoliko trenera s tuđom putovnicom dolazilo u Hrvatsku. Među najzvučnijima su Osvaldo Ardiles (Argentinac koji je vodio tadašnju Croatiju), Edoardo Reja (Talijan u Hajduku), Krasimir Balakov (Bugarin u Hajduku), Matjaž Kek (Slovenac u Rijeci, i još uvijek aktualni trener momčadi s Kvarnera), Vahid Halilhodžić (BiH trener u Dinamu), Ljupko Petrović (srpski trener rođen u BiH, a koji je vodio Lokomotivu i sesvetsku Croatiju).

Sada se na toj listi pojavilo i ime Petera Paculta, 57-godišnjeg Austrijanca, koji je žario i palio 80-ih godina prošlog stoljeća i koji je u ovoj zimskoj pauzi preuzeo klubu vinkovačke Cibalije, s jedinim zadatkom - očuvanja prvoligaškog statusa. S obzirom na to da u ono vrijeme nije bilo ni interneta, ali ni mogućnosti praćenja inozemnih utakmica, ime ovog bivšeg austrijskog reprezentativca, nije bilo u eteru pa je u Hrvatskoj relativna nepoznanica.

No kako je Pacult bio član bečkog Rapida, prava adresa za upoznavanje novog Cibalijinog trenera bio je - Otto Barić. Naime, bivši hrvatski izbornik, koji je pisao i povijest austrijskog klupskog nogometa, jedan je od najzaslužnijih za Pacultov igrački uspon.

Peter Pacult

'Uz njega me vežu velike i lijepe uspomene. Dok sam vodio Rapid, a bili smo strašno jaki jer smo osvajali i prvenstvo i kup, a i te godine kada je on došao finale Kupa pobjednika kupova, tražio sam od predsjednika da nam ga dovede. I bio je Pacult predsjednikov poklon. Pratio sam ga još u vrijeme dok je igrao za Wiener SC, bio je pravi fakin, kao nekad naši dečki s Trešnjevke ili Trnja, a odrastao je u radničkom, siromašnijem dijelu Beča', prisjetio se Barić te nastavio:

'Mi smo u to vrijeme imali strašan par Hans Krankl - Christian Keglevits, ali kako smo doveli Paculta, predsjednik mi je rekao da moramo dati jednog igrača u Wiener SC, jer njihov je igrački kadar bio premalen. Tako sam, nevoljko, pustio Keglevitsa. No Pacult se vrlo brzo uklopio. Bio je pravi centarfor, s njuhom za gol. I već prve godine, s njime u momčadi stigli smo do finala Kupa pobjednika kupova. Nikad neću zaboraviti utakmicu osmine finala. Igrali smo protiv Celtica. U prvoj utakmici bilo je 3:1 za nas, a onda smo igrali uzvrat. I to na Old Traffordu pred 70.000 gledatelja. Izgubili smo tada 3:0, ali UEFA je zbog neregularnih uvjeta poništila utakmicu. Tukli su nas, Petru Bručiću je jedan od igrača stao na glavu, Rudolfa Weinhofera pogodili su kamenom u glavu. Bilo je očajno i zato je utakmica ponovljena.'

Autor: YouTube

I onda je, opet na Old Traffordu, sada pred 50-ak tisuća navijača - eksplodirao Peter Pacult.

'Sjećam se te akcije kao danas. Igrali su i Zlatko Kranjčar i Petar Bručić, koji je Pcultu gurnuo loptu u for, negdje oko centra. Ovaj se sjurio prema golu. Zabio je za 1:0 i našu pobjedu s kojom smo prošli dalje. Istina, na kraju smo izgubili od Evertona u finalu, ali zabljesnuli smo na velikoj sceni. Pacult dok je igrao za Rapid, bio je ozbiljan, discipliniran, a u kratkom se vremenu uspio nametnuti pokraj takvih imena kao što su Bručić, Kranjčar, Krankl, Antonin Panenka.'

Nakon te sezone, Barić je otišao iz Beča, ali Pacult mu je ostao u srcu i znao je njegove putove.

'Pratio sam ga, ostao je na visokom nivou, a znam da je potom i preselio u München 1860. Bio je golgeter tog kluba, koji je u to vrijeme bio i važniji klub u Münchenu od Bayerna. Zbog te epizode valjda su mu potom i ponudili trenersko mjesto u tom klubu.' I da ga i dalje respektira, može se shvatiti iz Barićeve izjave kako je Pacult kapacitet za Dinamo (nekad se Cibalia tako zvala), ali ne vinkovački već zagrebački.

'Želim mu od srca da uspije, ali čuda su gotovo - nemoguća.'

Nakon tih Barićevih riječi i komplimenata, bilo je zanimljivo čuti motive koji su Paculta doveli u sredinu gdje se jedva spajaju kraj s krajem, u klub koji je na dnu tablice, čija je momčad po broju postignuti golova tek na devetom mjestu.

'Moj agent me nazvao, objasnio mi o kojem se klubu radi i rekao da su ljudi iz Cibalije zainteresirani da budem trener njihove momčadi. Upitao me je želim li se prihvatiti te veoma teške zadaće. S obzirom na to da sam čovjek koji voli izazove i da sam već trenirao klubove koji su bili u sličnoj situaciji kao Cibalia odlučio sam prihvatiti ponudu', rekao je Pacult za tportal.hr.

Nama iz perspektive pratitelja hrvatskog nogometa ovaj posao ne izgleda baš kao nemoralna ponuda ili odskočna daska. Doduše, kada znamo da je u Zavrču, slovenskom klubu, proveo tek 40-ak dana, onda ovo možda i nije tako loša opcija. Jer dolazak u Slavoniju ponudit će mu još bolji uvid u gastronomsku ponudu Lijepe Naše, u koju je počeo dolaziti još sredinom 70-ih godina. Kamo? Naravno, na naš lijepi Jadran.

'Hrvatska hrana je odlična i mami ljudska osjetila za uživanje u njoj, ali se čovjek od nje brzo udeblja. Na Jadranu sam bio prvi put još daleke 1976., često svratim i smatram ga pravim rajem za odmor.'

Pacult je otkrio da mu je vožnja na motoru posebna strast. Međutim, motocikl će - zasad - ostati u garaži.

'Trenutačno me čeka puno posla, zanima me samo posao koji sam došao odraditi u Cibaliji i o budućnosti trenutno ne razmišljam.'

Iako je radio s brojnim hrvatskim trenerima i igračima, poput Barića, Kranjčara, Bručića, Šukera, jednog je posebno izdvojio.

'Svaki je na svoj način poseban i sa svakim sam bio u odličnim odnosima, ali mi je gospodin Otto Barić kao mladom igraču dao veoma veliku pažnju i na tome sam mu veoma zahvalan.'

Osim nogometa, visoko na listi ljubljenih sportova su tenis i austrijska poslastica - skijanje. Možda mu je onda i ozbiljna glazba omiljena?

'Klasična glazba nije baš po mom ukusu.'

A da je Cibalia dobila pravog profesionalca, čovjeka koji voli raditi, potvrđuje i sljedeća rečenica. Naime, još za vrijeme profesionalne karijere, Pacult se primio vođenja jednog restorana u Beču. I to je s puno ljubavi radio punih 23 godine, vodeći brigu i o restoranu, ali i svojim zaposlenicima, gdje god da je igrao - a igrao je u tom periodu u Linzu i Münchenu, potom je trenerski posao obavljao i u Dresdenu, Leipzigu, Innsbrucku. Ipak, 2007. odlučio je posvetiti se jedino i isključivo nogometu i izašao je iz uhodanog posla.

Za kraj Pacult je još jednom potvrdio da mu dolazak u Cibaliju, koja je u financijskom glibu, nije ispod časti. A to će se u Cibaliji izuzetno cijeniti.

'Ne mislim da jedan trener može imati korak naprijed ili korak unazad, svi mi nastojimo odraditi svoj posao korektno i na najbolji mogući način bio klub veliki ili mali', zaključio je ovaj Austrijanac, kojem je nogomet prva ljubav i čija je želja bila profesionalno bavljenje nogometom.