Nogomet PROBLEMI NA TRIBINAMA

Adolf Hitler s brojem 18 - suptilni rasizam u nogometu

Nogomet nije samo najvažnija sporedna stvar na svijetu. Taj je sport sinonim i za poštenje, poštovanje i toleranciju. To je lice nogometne medalje. Naličje nije sjajno: na tribinama ima i previše rasističke ideologije

U zemljama u kojima živi puno doseljenika (poput Njemačke) nogomet je i važno sredstvo za društvenu integraciju stranaca. Od oko dva milijuna mladih koji redovito igraju nogomet u nekom njemačkom klubu, čak 50 posto ih potječe iz inozemstva.

Bundesliga je nezamisliva bez stranih zvijezda poput Olića, Robbena ili Ribéryja. Pa ipak, sav trud oko integracije pokušavaju uništiti ili uništavaju rasistički 'navijači'.

Nogomet je za svakog pravog navijača nezamisliv bez emocija, bez izljeva bijesa i dubokih razočaranja. Uz te 'pozitivne', na tribinama korijenje hvataju i 'negativne' emocije: mržnja prema strancima, netolerancija, socijalne frustracije. Prema mišljenju njemačkog profesora Guntera Pilza, sociologa iz Hannovera koji se pozabavio ponašanjem navijača, razlog te pojave leži u činjenici da među navijačima ima i onih osoba koje 'strahuju od budućnosti, nemaju perspektivu i onda u rasističkim parolama i ideologiji traže rješenje za svoje probleme'.

Anonimne navijačke mase
Zahvaljujući anonimnosti navijačkih masa, takve se parole uzvikuju i na tribinama nogometnih stadiona. Mogućnost bezuvjetne identifikacije s vlastitom ekipom, konstelacija 'naši-njihovi', žeđ za uspjehom i činjenica da sve ono što je vezano uz nogomet u medijima nailazi na velik odjek - to je kombinacija zbog koje su nogomet i nogometna supkultura postali tako atraktivni ekstremnoj desnici.

Kriv je i društveni položaj koji nogomet uživa u većini društava. U Njemačkoj, primjerice, nogomet nije samo najpopularnija sportska igra koja obožavatelje ima u svim društvenim slojevima. Nogometni i općenito sportski klubovi su žarišta društvenog života. Na zapadu Njemačke svaki treći, a na istoku svaki četvrti građanin aktivno je uključen u rad nekog sportskog društva.

Nogomet je uza sve to vrlo važna platforma za socijalizaciju mladih muških, a sve više i ženskih gledatelja. 'Upravo zbog toga i desne ekstremne snage preko sportskih aktivnosti pokušavaju širiti svoju ideologiju', kaže Angelika Ribler, referentica udruge Sportska mladež u Hessenu, koja se već duže vrijeme bori protiv rasizma u nogometu.

Rasizam u svim ligama
Desnih ekstremnih, antisemitskih i rasističkih obrazaca ponašanja ima više-manje u svim njemačkih ligama: od Bundeslige pa do četvrte i pete lige. Studija Saveznog instituta za sportske znanosti iz Bonna objavljena 2006. pokazala je da postoji samo jedna (mala) razlika između istoka i zapada zemlje: na istoku desničarski ekstremni fanovi otvorenije i ofenzivnije prakticiraju svoje aktivnosti u nogometnim krugovima nego oni sa zapada zemlje.

U elitnoj nogometnoj ligi (Bundesligi), gdje vlada visok stupanj profesionalizacije, odnosno gdje se tribine nadzire uz pomoć videokamera, na tribinama stručnjaci uočavaju takozvani 'suptilni' rasizam. Umjesto da skandiraju ozloglašene parole, pristalice desničarske scene određenim kodovima šalju svoje poruke široj javnosti.

Oni se kreću na granici legalnosti i ilegalnosti kad nose majice na kojima je otisnut broj 18 - kao simbol za 1. i 8. slovo njemačke abecede: A i H (Adolf Hitler).

Guliver / Getty Images

Prikriveni rasizam na tribinama
Sociolog Gunter Pilz navodi i neke druge primjere 'prikrivenog' rasizma na tribinama: 'U te suptilne oblike spada i činjenica da se tamnopute igrače brže izviždi kad igraju loše nego što je to slučaj s njemačkim igračima.'

U nedavno objavljenoj studiji 'Desni ekstremizam, rasizam i mržnja prema strancima u nogometu' koju je izdao Njemački institut za mlade iz Münchena, inozemni igrači, prije svih tamnoputi nogometaši, tvrde da ih ne vrijeđaju samo 'navijači' na tribinama - već i protivnički igrači, treneri, pa čak i suci.

Nerijetko se takve uvrede pretvaraju u fizičke obračune. Iz amaterskog nogometa, prvenstveno u onim predjelima s visokim postotkom imigranata, sve češće stižu vijesti o brutalnim tučnjavama na travnjaku. Angelika Ribler govori iz svog dugogodišnjeg iskustva: 'Postoje situacije u kojima se neki igrači ili cijele momčadi vrlo dobro poznaju iz ranijih ogleda. I već od ranije imaju negativnu sliku o protivniku. Ti mladi ljudi onda na teren izlaze s vrlo lošim osjećajem u trbuhu...'

Previše agresije...
Drugim riječima rečeno: u igri je previše agresije. U Njemačkoj postoji mnoštvo projekata koji se bore protiv rasizma u nogometu. Prevencijom sukoba bave se i navijači i navijačke skupine, nogometni klubovi i sami nogometaši. I Njemački nogometni savez (DFB) preventivnim se mjerama bori protiv diskriminacije u ovom sportu.

Ipak, za iskorjenjivanje rasizma i desnog ekstremizma u nogometu (i u društvu općenito) nisu dovoljni samo javni apeli poznatih osoba - potreban je prije svega i angažman svakog pravog navijača.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Anketa
Može li Hrvatska osvojiti jednak broj medalja i na sljedećim Igrama u Tokiju?

Lige

  • Liga prvaka
  • Europska liga
Pogledaj detaljnu statistiku