ANALIZA POPISA

Kovač mora iskoristiti priliku kakvu drugi izbornici nisu imali!

21.08.2014 u 12:00

Bionic
Reading

Niko Kovač, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, u Dugopolju nedaleko Splita objavio je popis s 25 nogometaša koji će konkurirati za utakmice protiv Cipra (prijateljska) te Malte (kvalifikacije za Euro 9. rujna u Zagrebu).

Očekivano na popisu se nisu našli igrači poput Pletikose, Vukojevića i Eduarda Da Silve koji su službeno objavili kako više neće igrati za reprezentaciju. Međutim, nekoliko novih imena koja su se našla na popisu izazvala su raspravu na community portalu Tribina.hr, a naravno tema su bili i neki nogometaši koji su 'trebali dobiti poziv ali nisu'…

Analitičar Tribine Mac316 tako je u svojoj analizi detaljno analizirao sve pozicije uz sugestiju Kovaču koje je igrače trebao isprobati za dvije predstojeće utakmice:

Nikad u povijesti naše reprezentacije nije se dogodilo da jedan izbornik ima ovakvu priliku bezbolno izbaciti staro i uvesti novo kao što to ima sada Niko Kovač. Svi ostali su započinjali mandate opterećeni plasmanima na velika natjecanja koja se ipak kod nas imperativno traže. Iz tog razloga nisu mogli previše mijenjati od prethodnika, tek poneki Pršo tu ili Modrić tamo, jedan Niko Kranjčar ili Eduardo više ili manje, ali princip igre se nije mogao mijenjati jer vremena nije bilo, moralo se stalno pobjeđivati.

Ovog puta takvog pritiska nema, UEFA se nasmiješila 'srednjem staležu' euro nogometa i rekla 'izvolite na EURO, na njemu će od sada igrati pola Europe'. U novom sustavu kvalifikacija i sa skupinom koju Hrvatska ima plasman na EURO ne bi smio biti upitan pa se Kovaču pruža prilika kakvu nitko drugi prije njega nije imao, prilika da od starta krene s nečim novim, nečim što bi se konačno maknulo od dinosauruskog pristupa nogometu kakav Hrvatska ima u kojem jedan ili dva veznjaka moraju biti kreativci, jedan napadač mora trpati, a stoperi i bekovi moraju biti balvani koji dalje od centar linije ne znaju i ne smiju. Bilo je tako sa Bobanom i Prosinečkim, tako je i sa Modrićem i Rakitićem, Šukera smo preko Prše zamijenili Mandžukićem, ali u principu sve uvijek ostaje isto, samo se imena mijenjaju.


Druga stvar koja Kovaču olakšava život je navala otkaza reprezentaciji kao nikada do sada. Otišli su Vukojević, Eduardo, Šimunić i Pletikosa, na jedvite jade se tu drži Olić, a i Srna i Ćorluka odaju dojam da im se ne bi svijet srušio kad više ne bi bili članovi Vatrenih. U takvoj situaciji Kovač ima slobodne ruke da provede svoje ideje kako želi, ako su ga za SP još sputavali ostaci prošlosti, toga više sasvim sigurno nema, sada je put slobodan za Hrvatsku da bude točno onakva kakvu bi Kovač htio. Pitanje jedino ostaje; zna li on uopće sam što hoće?

Kad pogledamo popis koji je objavljen za početak ciklusa očita su tri velika manjka:
1. nedostatak pravog stopera koji bi uz Lovrena morao biti stup obrane.
2. već dosadan nedostatak lijevog beka koji ulijeva povjerenje.
3. nedostatak klasičnog zadnjeg veznog, u narodu zvanog destruktivac.

Ćorluka, Vida i Jedvaj jesu stoperi, barem po vokaciji, pa što onda s njima ne valja? Ćorluka je ponovno u 'krizi egzistencije', po nekim izjavama traži izlaz iz Moskve i želi se realocirati, a to sve po tko zna koji put potvrđuje da mu trenutno glava nije na terenu i u nogometu (je li uopće ikad?). Uz to, čak su i sami Lovren i Ćorluka potvrdili da se na terenu baš 'ne kuže', ako poslovično odmjereni u izjavama igrači potvrde da baš ne štima, onda možete misliti kako je u stvarnosti koja je sigurno još puno gora nego je prikazana tim blagim izjavama. Jedvaj je tek na početku puta igranja ozbiljnog nogometa nakon gubljenja vremena u Romi i nije ni fer prema njemu odmah ga opterećivati pozivima, a na Domagoja Vidu je Hrvatska polako zaboravila s obzirom na njegov upitan status u Kijevu. Kako je u ovakvoj postavi snaga zaboravljen ili zaobiđen Marko Lešković, mladi i polivalentni stoper koji za odličnu Rijeku na startu sezone igra sve utakmice i komandira njihovom obranom tako da se nitko ni ne sjeća da u njoj nema Kneževića i Marića, prošlogodišnjih stopera uzdanica, to samo Kovač zna, samo on može odgovoriti kako je zaboravio takvog igrača, a Jedvaja zvao nakon jedne odigrane utakmice i prije nego je Bundesliga i krenula sa natjecanjem.

O lijevom beku možemo razgovarati danima, ali činjenica je da bi teško smislili logičan razlog zašto Strinića ne zvati, a šansu dati Miliću, Pivariću, Jozinoviću, Tomečaku ili nekom desetom. Taj Strinić koliko god ograničen je barem pokazao da može odigrati solidno u solidnoj ukrajinskoj ligi, da nije baš škart roba, a ako netko od njega očekuje da bude Evra onda je krivica na onome tko postavlja letvicu, a ne na Striniću koji ju pokušava preskočiti. Činjenica je da nemamo boljeg, da su bekovi rak rana i puno jačih momčadi od naše i da dok negdje ne nikne neki nadprosječno talentirani lijevak koji zna igrati obranu da nam je skoro pa svejedno igra li Strinić, Milić ili xy, bitno je samo da ne igra Pranjić ili netko tko aktivno ruši rezultat.

Dok je za lijevog beka donekle shvatljivo, nevjerojatno je da jedna ozbiljna nogometna nacija čiji je izbornik zadnji vezni na cijelom popisu ne može imati jednog igrača kojeg bi opisali kao Busquetsa, Gattusa ili Makelelea. Naravno, ne ta klasa, ali taj profil igrača, a mi to nemamo, odlaskom Vukojevića i prebijegom Ademija ne raspolažemo igračem kojem je u duhu igre da prvo lomi protivnika a tek onda ide igrati. A s obzirom da igru uporno želimo davati u noge kreativnih veznjaka kojih imamo, nevjerojatno je da ne možemo naći jednog igrača koji bi im pokrivao leđa i dao kakvu takvu slobodu da neopterećenije krenu u kreiranje igre ili u Modrićevom slučaju ispomoć onima koji kreiraju igru. Imamo li takvih igrača? Možda Močinić, makar i on naginje više nadigravanju nego nadtrčavanju, a iako će zvučati glupo, moj tip za ovu poziciju bi bio Josip Brezovec. Da, niej više najmlađi, nije zvučno ime, ali je Brezovec igrama u Rijeci usavršio igru na poziciji zadnhjeg veznog kao malo koji igrač u nas ikad. Čovjek jednostavno melje 90 minuta, pokupi i dosta opomena, ali i ulije straha u kosti suparnicima, ne boji se nikoga, nema iluzija da se želi nametati u igri i služi isključivo kao savršeni osigurač leđa Sharbiniju, Kramariću, Kvržiću, Moisesu i ostalima. Ako može njima, zašto ne bi mogao i Modriću i Rakitiću? Dodatni plus mu je i što za razliku od pahuljice Modrića i ispuhalog Srne čak ima i oštar i precizan ubačaj iz kornera ili slobodnog udarca što s obzirom da nam je prvi napadač jači u igri glavom nego nogom nije bezvezan podatak.

********