Koliko god koštao, bila je to prilika koju Florentino Perez nije mogao niti htio propustiti.

Glavna lica u Brazilu bila su Messi, Neymar, Robben i James. Prva dvojica nedostupna su Real Madridu, trećega je već imao i pustio. U Njemačkoj, koja je dokazala da je najbolja na svijetu premda nema jednu tako veliku i slavnu zvijezdu, najviše su se istaknuli Neuer, Kroos i Müller; u Madrid je doveden jedini iz tog trolista kojeg je Bayern pristao pustiti. Ali Toni Kroos, koliko god bio sjajan igrač, nije pravi Galactico – nije takva egzaltirana globalna ikona, nije onaj zbog kojeg će navijači i sponzori izgubiti razum.

James Rodriguez jest. Strašno talentiran i tehnički moćan, atraktivnog stila igre, ljepuškast i s neodoljivim dječačkim smiješkom na licu, on je pravi superstar i velika je, ogromna sreća za Real Madrid što je na SP-u napravio skok među svjetsku individualnu elitu. Inače Florentino Perez ne bi imao koga dovesti ovog ljeta.

Kako objašnjava Sid Lowe u svom sjajnom tekstu za Guardian, ljeto je vrijeme u kojem Realov predsjednik uživa vjerojatno i više nego u sezoni. To je doba u kojem on zauzima središnje mjesto i u kojem se događa ono što zove ilusión: ne možemo to prevesti samo kao 'iluzija', jer više je riječ o nadi, uzbuđenju, iščekivanju, čaroliji.

O onome što definira Real Madrid kao najveći klub na svijetu, a stadion Santiago Bernabeu kao mjesto na kojem snovi postaju stvarnost. Svojevrsni nogometni Disneyland, ako hoćete.

Perez je, piše Lowe, bio i pomalo tužan zato što nakon osvajanja La Décime – dugo očekivanog desetog naslova europskog prvaka – na horizontu nije bilo novih superzvijezda koje može kupiti. Jer za Real Madrid prijelazni je rok više stvar ojačavanja imidža nego kvalitete momčadi: James mu ne bi bio ni približno od takve koristi da ga je doveo godinu dana ranije iz Porta, dok je tek u perspektivi bio elitni igrač. Tada je koštao 45 milijuna eura, koliko je platio Monaco, danas 80 (iako cifra nije još službeno potvrđena).

Ali danas je James igrač iz snova, Galactico. James je heroj – a heroji su ono na čemu počiva Real.

Naravno, nije to ništa novo, jer još u 1950-ima je Real Madrid – tada još pod vodstvom legendarnog predsjednika Santiaga Bernabeua Yestea – dovodio najbolje igrače na svijetu, poput Di Stefana, Puskasa Kope. Ipak, Galacticos su plod ere Florentina Pereza, koji je u svojem prvom predsjedničkom mandatu od 2000. vodio politiku kupovine slavnih i skupih imena svakoga ljeta. Figo, Zidane, Ronaldo i Beckham bili su originalni Los Galacticos, sveukupno plaćeni oko 180 milijuna eura – njihova cijena bila je pokazatelj statusa i veličine kluba.

Arrigo Sacchi, veliki trener koji je na godinu dana (prosinac 2004. – prosinac 2005.) bio sportski direktor madridskog kluba, kasnije je žestoko kritizirao takvu politiku. 'Nije bilo projekta', rekao je Sacchi. 'Sve se svodilo na iskorištavanje individualnih karakteristika. Na primjer, znali smo da se Zidane, Raul i Figo neće vraćati u obranu, pa smo morali imati igrača koji će igrati iza njih kao defenzivni specijalist. Ali to je reakcionarni nogomet, kod kojeg momčad nije više od zbroja njenih dijelova, što je upravo cijela poanta taktike.'

Sacchi je govorio o tome kako je individualac postao važniji od kolektiva, pri čemu se gubi univerzalnost i to vidio kao slabost modernog nogometa. Posebno je bio kritičan prema specijalistima poput Claudea Makelelea, koji su izvrsni u defenzivi, ali nimalo kreativni. 'Je li nogomet kolektivna i harmonična igra? Ili je sastavljanje momčadi pitanje prave kombinacije talentiranih igrača i njihove ravnoteže sa specijalistima?', pitao se Talijan.

Naravno, nogomet je u međuvremenu nastavio evoluirati i igrač poput Makelelea danas više ne bi imao mjesta u elitnoj momčadi. Na najvišoj razini igraču nije više dovoljno biti specijalist u nečemu ako ne posjeduje barem prosječne kvalitete i u drugim elementima igre. To je, na svoj način, pokušao dokazati i Niko Kovač izostavljanjem Ognjena Vukojevića i stavljanjem Ivana Rakitića na poziciju defenzivnog veznog.

U tom konkretnom slučaju, pitanje glasi – je li Hrvatska elitna momčad? I jeste li sigurni da bi rezultat bio bolji da se kreativa u veznom redu balansirala jednim defenzivnim specijalistom?

Ovo drugo će, u nekom sofisticiranijem obliku i na puno većoj razini, biti u fokusu i u Madridu. Dolazak jednog Galactica sa sobom neminovno povlači i nečiji odlazak – a otići će gotovo sigurno Angel di Maria, vjerojatno i Sami Khedira. Hoće li Toni Kroos i Luka Modrić, koji bi prema projekcijama trebali držati vezni red iza Jamesa i trija Bale-Benzema-Ronaldo, doista biti dovoljno defenzivno pouzdani za najveće izazove? I koliko će to ograničiti njihovu kreativnost?

Originalni se 'Projekt Galacticos' počeo raspadati kad je Real pustio Makelelea, a Perez odbio platiti Patricku Vieiri onoliko koliko je tražio. Na kraju je morao biti doveden nimalo glamurozni Thomas Gravesen da bi veznom redu donio kakvu-takvu ravnotežu.

No o taktičkim pitanjima čitat ćemo i raspravljati tijekom cijele sezone. Realova prednost svakako je izuzetno prilagodljivi trener Carlo Ancelotti – ako on ne bude mogao pronaći rješenje, vjerojatno neće nitko. Pravo pitanje možda nisu njegove nedoumice kako uklopiti sve te zvijezde u smislenu cjelinu, nego općeniti trend koji danas, više nego ikad ranije, naginje prema vrijednosti i slavi pojedinaca nasuprot momčadi.

Volker Finke danas je tek starac koji je nemoćno gledao kako mu se momčad (Kamerun) raspada, ne mogavši zadržati ni najosnovniju taktičku disciplinu i zajedništvo. No dugih 16 godina (1991.-2007.) Finke je vrlo uspješno vodio Freiburg kao jedan od najmanjih i najsiromašnijih klubova u Bundesligi.

Tada je s podsmjehom govorio o pristupu koji ide za time da se dovode najbolji igrači do kojih se može doći kako bi napravili razliku. Tomu je nadjenuo naziv 'herojski nogomet' i njemu kao alternativu nudio svoj 'konceptualni' – što je značilo imati plan, projekt i unaprijediti momčad kroz organizaciju i taktiku koja će je učiniti većom i boljom od zbroja individualnih kvaliteta igrača.

Danas Finkeov 'konceptualni' nogomet praktično ne postoji na najvišoj razini – postoje samo klubovi koji ga u nešto većem omjeru preferiraju 'herojima'. 'Galacticos' model slijede i PSG, Monaco, većina engleskih klubova. Oporba je Borussia Dortmund, do neke mjere i Bayern, Atletico Madrid te Liverpool: klubovi vođeni više filozofijom i klupskim identitetom nego prevladavajućom celebrity kulturom.

U Guardiolinoj eri bila je to ponajviše Barcelona, do te mjere da je skupa pojačanja (Ronaldinho, Eto'o, Ibrahimović...) odbacivala kao strano tkivo. No ove sezone će i Barca na El Clasico istrčati s napadom koji čine Neymar, Messi i Suarez, potpomognuti Iniestom, Rakitićem i Busquetsom/Mascheranom.

'Heroji' su odnijeli ideološku pobjedu. Očekivano, s obzirom na cjelokupnu dominaciju celebrity kulture u današnjem društvu i konačni trijumf 'Projekta Galacticos' nakon dvanaest sušnih godina. No trebali bi imati na umu koliko im je puta tijekom zadnjih sezona opozicija zagorčala život.