Nogometni sudac Marić, koji se kao svjedok pojavio i na suđenju za korupciju u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, kaznenu prijavu protiv Limachera i Bokšića podnio je zagrebačkom općinskom državnom odvjetništvu, predloživši kazneni progon kako bi se utvrdilo njihovo protupravno djelovanje.

Marić u prijavi navodi da su Limacher i Bokšić sigurno znali da Uefa njega ne dovodi u vezu s namještanjima utakmica, ali da je unatoč tome, 'Bokšić kao agent – provokator', po nalogu Petera Limachera kontaktirao i uvjerio glavnog urednika Sportskih novosti Roberta Šolu da posjeduje nepobitne dokaze da je Marić sudjelovao u namještanju utakmice te da je za to primio najmanje tisuću eura.

Marić tvrdi da je Bokšić od njega tražio da kao aktere u namještanju utakmica prokaže Zorana i Zdravka Mamića i tadašnjeg šefa HNS-a Vlatka Markovića, obećavši mu da će u zamjenu suditi nogometne utakmice u europskoj ligi, a da je prije toga protiv njega pokrenuo medijsku hajku kako bi ga se privoljelo na suradnju.

Nogometni sudac tvrdi također da je Bokšić svjesno i namjerno dao Šoli netočne informacije, obećavajući mu i nepostojeće dokaze, kako bi ovaj njihovom objavom u medijima stvorio medijsku hajku na oštećenika.

Temeljem članka koji je Šola objavio 26. srpnja 2010. na Marića je, kako tvrdi, uslijedila "prava medijska hajka". "Bokšić i Limacher željeli su stvoriti situaciju u kojoj će oštećeniku biti praktično nemoguće odbiti sudjelovati u ostvarenju cilja kojeg su zapravo na umu imalu Robin Bokšić i Peter Limacher, a to je da se dočepaju braće Mamić i Vlatka Markovića", tvrdi Marić u kaznenoj prijavi.

Marić tvrdi da mu je time nanesena ogromna šteta u moralnom i materijalnom smislu jer je u medijima neizbrisivo označen kao korumpirana i nemoralna osoba, zbog čega i danas trpi duševne boli, a onemogućeno mu je i napredovanje u karijeri te suđenje u međunarodnim utakmicama.