Dinamovci su išli prema Splitu, a hajdukovci prema Zagrebu – i eskaliralo je. Kod čvora Otočac zavađeni tabori su zaustavili promet i počeli se mlatiti svim raspoloživim oružjima. Letjele su boce, baklje, kamenje... koristile su se palice svih vrsta... Primitivizam u punom sjaju!

Slučajni vozači na autocesti bili su prisiljeni zapanjeno gledati ovaj krvavi pir i moliti višu silu da im 'šajbe' ne uljepša neki kamen ili pivska boca. Policija nije dolazila 15-ak minuta, iz perspektive prestravljene publike vjerojatno pola vječnosti. U međuvremenu je navodno zapaljen i jedan navijački kombi, još barem tri su oštećena...

Kada su se dim i huligani povukli ostao je još uvijek neutvrđen (barem 17) broj ozlijeđenih koji su zatim prebačeni po obližnjim bolnicama. Nešto u Senj, nešto u Gospić, a dvojica teže ozlijeđenih u Rijeku. Prema dostupnim informacijama, ničiji život nije u opasnosti.

Prije manje od pet mjeseci Torcida i BBB bili su dogovorili primirje. 'Viši cilj' bio je lajtmotiv svih navijačkih rasprava i planova, no ukidanjem omraženih 'vaučera' Splićani su požurili telefonski prekinuti primirje. Reakcija u Zagrebu je bila uglavnom – Trebali smo mi njih zvati... Prijateljstvo koje je odjeknulo svijetom (zajednička navijačka izdanja u Zagrebu i Spltu) nije imalo dugoročnu perspektivu, ali je barem tinjala nada da će budući okršaji biti manjeg intenziteta i – ako ih već 'mora' biti – daleko od očiju javnosti koja ničime nije zaslužila gledati zapaljene kombije na putu za Zagreb ili Dalmaciju.

Iz svih bolnica gdje ih se sada pregledava navijače put vodi isključivo u policijske stanice, naknadno će se utvrđivati i identiteti ostalih sudionika tučnjave, dijelu naroda ponovno će ostati okus primitivnog huliganizma i viši ciljevi ostali su zabijeni u blato kraj autoceste.

Na sramotu radikalnih pripadnika obje grupe, zajednički protivnici im danas nazdravljaju.