Bujica riječi i kratki novinarski rokovi stvaraju problem s obradom tekstovanakon javnih obraćanja Zdravka Mamića. Novi 'svijetu i gradu' bio je dekoriranposkočicama u kojima bi Zdravko prodao mamu za Dinamo, igrači se ponašaju kaobebe kojima nije promijenjena pelena, a ovaj pritisak je kamilica prema onomešto njegove podređene u 2009. čeka.

U svemu tome ima nešto, s tim da bi Mamić,kao i svaki uspješni menadžer, prodao i mamu i Dinamo za određenu svotu. I to jeprošlih ljeta dokazao. Sve dok su Dinamove financije nevidljive javnosti, na tajzaključak svatko ima pravo. Igračima zaista nedostaje žara i zbog toga se morajupoklopiti ušima.

Ali, između poetičnih bisera izvršnog dopredsjednika našlo semjesta i za aktualne klupske tegobe. Da sam ja trener Ivanković ne bi me umirilakonstrukcija poslodavca: 'Ako izgubimo protiv Rijeke Branko će voditi i susretsa Zadrom.' Između ta dva dvoboja su četiri dana i smjenu nije pametno raditiprije odlučujućeg europskog dvoboja sa Spartakom.

Kako dekodirati izjavu: 'Ubiome Bog ako znam kojim će Dinamo putem krenuti što se tiče igračkih pojačanja'?Ovaj zimski prijelazni rok neupitno je najvažniji u bližoj budućnosti kluba i tosu i sami kreatori Dinamove zbilje priznali. Ili se Mamić nimalo ne boji lošekarme i barata transcedentnim usudom kako bi dobio manevarskog prostora, ili oni brat definitivno nisu sposobni za povesti Dinamo prema europskom prestižu.Primjerice, brat Zoran je češljanjem Argentine 'pronašao' Diega Buonanottea,igrača River Platea kojega je World Soccer uvrstio među 50 najboljih tinejdžerana svijetu. To je kao da je išao u Španjolsku i otkrio Aguera. To može svatko.

Nova teza kaže kako Dinamo ne može kupiti pojačanja, već samo prinove. Momčadvapi za napadačima i stoperima (Drpić na zimu gotovo sigurno seli u Francusku),pozicije desnog beka i zadnjeg veznog krpaju se s talentiranim klincima kojižele bliže golu i ima barem pet igrača (Mujdža, Brkljača, Tomasov, Zec, AnasSharbini) iz HNL-a koji bi ovakav Dinamo instantno pojačali. Upozorava se naglobalnu krizu i najavljuje štednja. Teško je takav argument progutati jedvagodinu nakon prodaje petorice reprezentativaca i pretvaranja u Eure najboljeklupske generacije u posljednjih deset godina.

I onda slijedi teza: 'Ako nasprotiv Spartaka na podrži 20.000 duša sve skupa nema smisla.' Istina je da jezagrebačka publika razmažena i da će osim vjerne vojske sa sjevera ostatak gradauvijek naći razlog da ne ode na Dinamo. Ali sada ti vječni cinici imaju jakeadute: stadion ne pruža ni minimum komfora, Luka, Dudu Ogi i Čarli sugastarbajteri, a cijene ulaznica ignoriraju te stavke. Za voditi Dinamo trebaviše od znanja iz priručnika, kohezija s publikom teško se stvara, a štete seteško saniraju. Većina ljudi koji vole Dinamo ne vole ono što danas u njemuvide.

I najvažnije, Dinamo se sprema za spektakularnu proslavu svoje 100.obljetnice. Ne znate kada je? 2011. godine, što podržava prilično suvislu tezuda je tradicija Dinama naslonjena na onu snažnog Građanskog. Zagrebački nogometpadom NDH je doživio teške potrese i to je aktualni establišment odlučioprebrisati. Razuman stav koji skriva novu podvalu. Ako se Dinamo sprema načudesnu 2011. onda je sve do tada gradnja. Još do prije dva mjeseca ključna jebila iduća sezona, no čini se da maksimirski vlastodršci uviđaju da napredakmomčadi nije zadovoljavajuć i odlučili su kupiti nove dvije godine. Većprožvakana priča kojoj nema kraja.