Nogomet NAJBOLJI OD NAJBOLJIH

Znate li koja su tri top europska kluba pedesetih?

Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste! Otkad su pokrenuta europska nogometna natjecanja, sredinom pedesetih, dvije momčadi koje su se isticale rezultatima, ali prije svega strašnom individualnom kvalitetom, bile su iste kao i danas – Real Madrid i Barcelona! Real je tada bio uspješniji što se europskih naslova tiče, a Barca je uspjela osvojiti sve osim trofeja Kupa europskih prvaka. Ovaj je tekst nastao u sklopu analiza na našem nogometnom communityju Tribina.hr, a njegov je autor Psellus

Madridski Real, Barcelona i AC Milan bili su apsolutni vladari europskog nogometa 1950-ih godina. Kombinirano su osvojili pet kontinentalnih trofeja i čak 12 nacionalnih naslova. To vrijeme gotovo romantičnog nogometa, u kojem su Alfredo di Stefano, Cesare Maldini, Helenio Herrera i ostale igračke i trenerske zvijezde, i dan danas golica maštu ljubitelja nogometa. Uostalom, baš svaki štovatelj najvažnije sporedne stvari na svijetu jednostavno ne može ne znati za ta velika imena i nevjerojatne nizove uspjeha njihovih klubova.

tportal.hr1. Real Madrid

Prvenstvo: 1954, 1955, 1957, 1958.
Kup prvaka: 1956, 1957, 1958, 1959, 1960.
Latinski kup: 1955, 1957.
Interkontinentalni kup: 1960.

'To nisu ljudi, to nije igra koju sam naučio', izjavio je Bobby Charlton nakon što je Manchester United poražen u polufinalu Kupa prvaka 1957, dok je pobjeda 7:3 u finalu 1960. protiv Eintrachta nesumnjivo jedan od nogometnih vrhunaca. No netko tko bi 1951. promatrao stanje u europskom nogometu, teško bi mogao predvidjeti da će se kroz par godina u Madridu u stvoriti možda i najslavnija nogometna dinastija.

Wikimedia Commons
Alfredo di Stefano
Prvaci Španjolske nisu bili od 1933., a u međuvremenu su osvojili svega četiri Kupa. Pozicije na ljestvici su varirale iz godine u godinu, a 1950. ih je Barcelona pod čudnim okolnostima pretekla u angažiranju Kubale i, činilo se, osigurala razdoblje dominacije. Sve se to promijenilo kad je 1953. Real Madrid, pod još čudnijim okolnostima, prestigao Barcelonu u angažiranju Alfreda di Stefana.

Ubrzo nakon toga uslijedila je prva utakmica protiv Barcelone. Rezultat, la manita za Real Madrid. Te i sljedeće sezone Real je bio prvak Španjolske, a od 1956. je krenuo niz od pet Kupova prvaka u nizu. Kao dodatak su dobro došla i dva Latinska kupa. Prvi, osvojen 1955. u finalu koje će se reprizirati i nešto manje od godinu dana kasnije u Kupu prvaka, protiv Stade de Reimsa i drugi, u završnom izdanju turnira, 1957. protiv Benfice.

Daleko su uspješnije dominirali kontinentalnim nego španjolskim nogometom, za vrijeme petogodišnje vladavine Europom, samo dva puta su bili prvaci Španjolske. Njihov tadašnji utjecaj na nogometni svijet prelazio je europske granice. Motiv za pokretanje Copa Libertadoresa je barem djelomično bio kako bi se dobio predstavnik Južne Amerike koji bi mogao odmjeriti snage s predstavnikom Europe. Kako bi odredili tko će nastupati u Copi, Brazilci su po prvi put pokrenuli nacionalno natjecanje, tada u kup obliku, iz kojeg će se kasnije razviti brazilska liga.



tportal.hr2. Barcelona

Prvenstvo: 1952, 1953, 1959, 1960.
Kup: 1951, 1952, 1953, 1957, 1959.
Latinski kup: 1952.
Kup velesajamskih gradova: 1958, 1960.

Vrlo uspješnom kraju četrdesetih Barcelona je nadodala još uspješniji početak pedesetih. 1950. su angažirali tada 23-godišnjeg prebjega iz Mađarske Laszla Kubalu kao novu zvijezdu, s time da nije mogao debitirati zbog 1951. jednogodišnje zabrane igranja koju mu je izrekla FIFA na traženje mađarskog nogometnog saveza, dok je Ferdinand Daučik postao novi trener. Nakon osvojenog kupa 1951., sezona 1951/52. bila je jedna od najslavnijih sezona u klupskoj povijesti.

Wikimedia Commons
Laszlo Kubala
Barcelona je osvojila sva natjecanja u kojima se natjecala. Prvenstvo, Kup, Latinski kup, kao osvajači duple krune automatski im je dodijeljen i Superkup, a turnir u organizaciji kluba je podigao brojku trofeja na pet, zbog čega je ta momčad postala poznata kao el Barca del les cinc copes. Sljedeće sezone još jednom su osvojili sva natjecanja u kojima su sudjelovali. Ovaj put je to bilo četiri trofeja, jer ih je kao španjolski predstavnik u Latinskom kupu zamijenila Valencia.

Nakon dolaska di Stefana u Real Madrid, Barcelona je pala u drugi plan i u slijedeći par godina su osvojili samo Kup i prvo, trogodišnje, izdanje Kupa velesajamskih gradova. Stanje se promijenilo 1958. Sandor Kocsis i Zoltan Czibor, nekadašnji mađarski reprezentativci prebjegli nakon sovjetske intervencije 1956., pridružili su se klubu a za trenera je doveden Helenio Herrera. U prvoj sezoni je osvojena dupla kruna, u drugoj prvenstvo i Kup velesajamskih gradova, no Herrera je morao odstupiti nakon poraza od Real Madrida u polufinalu Kupa prvaka i neuvrštavanja Kubale u momčad.

U sezoni 1960/61. Barcelona je postala prva momčad koja je izbacila Real Madrid iz Kupa prvaka i očekivala se bogata kolekcija trofeja. Međutim, u prvenstvu su završili tek četvrti, u Kupu velesajamskih gradova su ispali u četvrtfinalu od Hiberniana, u kupu ih je u osmini finala zaustavio Espanyol. Ipak im je najteže pao poraz u finalu Kupa prvaka od Benfice, u utakmici u kojoj su slovili kao veliki favorit. Starenje glavnih igrača i odlazak Luisa Suareza, jedinog španjolskog dobitnika Zlatne lopte do danas (iz 1960.) u Inter, su označili početak razdoblja u kojem je daleko manje trofeja dolazilo u Barcelonu. Na do tada naučeni nivo uspjeha Barcelona će se vratiti tek u devedesetima.


217135,217166,217233,217213
tportal.hr3. AC Milan

Prvenstvo: 1951, 1955, 1957, 1959.
Latinski kup: 1951, 1956.



Milan je 1951., pod vodstvom jednog od velikih trenerskih nomada Lajosa Czeizlera, osvojio svoj prvi naslov prvaka Italije nakon 1907. Godine 1949., u klub je doveden švedski trio Gren, Nordahl, Liedholm, koji je godinu ranije sudjelovao u osvajanju zlata na Olimpijskim igrama. Uz njihovu pomoć, osvojeno je jedno prvenstvo i jedan Latinski kup.

acmilan.com
Cesare Maldini
Trio se raspao 1953. odlaskom Grena, dok je 1956. otišao Nordahl, do danas drugi najuspješniji strijelac talijanskog prvenstva u povijesti, ali su dolazili novi igrači. Iz Triestine je 1954. doveden Cesare Maldini a iz Penarola Juan Alberto Schiaffino.

U međuvremenu su se nizali i uspjesi; 1953. su poraženi u finalu Latinskog kupa, no 1956. su ga ponovno osvojili. Nakon što je iste godine Giuseppe Viani angažiran kao novi trener, kao glavni cilj je postavljeno osvajanje Kupa prvaka. Tome je potpuno podređena sezona 1957/58. u kojoj su završili kao deveti u Italiji, ali su u Europi došli do finala nakon pobjede nad onime što je ostalo od Manchester Uniteda nakon minhenske tragedije.

U finalu su dva puta vodili ali su nakon produžetaka izgubili 3:2. Kad su ponovno došli u priliku da se bore za europski naslov, u sezoni 1959/60., u prvom kolu ih je izbacila Barcelona, i sama tada već u križarskom pohodu, s ukupnim rezultatom iz dvije utakmice od 7:1.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Anketa
Može li Hrvatska osvojiti jednak broj medalja i na sljedećim Igrama u Tokiju?

Lige

  • Liga prvaka
  • Europska liga
Pogledaj detaljnu statistiku