tportal.hr

Zagreb
+11
Osijek
+9
Pula
+13
Rijeka
-
Zadar
+12
Split
+15
Dubrovnik
+14

BEZ PRITISKA NA ZVIJEZDE

Nastupi na Euru više ne 'prodaju' igrače?

Uvriježeno je mišljenje da nogometaši sebi dižu cijenu zapaženim nastupima na velikim natjecanjima, kao što su Europsko i Svjetsko prvenstvo, nakon čega počinje jagma za njihovim potpisima. Međutim, na primjeru nedavno završenog Eura to se uopće nije pokazalo istinitim

Datum objave:
19.7.2012 10:00

Zadnja izmjena:
19.7.2012 10:53

Od 50 najvećih transfera u dosadašnjem tijeku prijelaznog roka, u 11 su bili uključeni igrači koji su nastupili na Euru. U sedam od tih 11 slučajeva prelasci su dogovoreni prije samog turnira ili zgotovljeni još dok su igrači bili u Poljskoj i Ukrajini: Marco Reus iz Gladbacha u Dortmund, Jordi Alba iz Valencije u Barcu, Lukas Podolski iz Kölna u Arsenal, Olivier Giroud iz Montpelliera u Arsenal, Sebastian Giovinco iz Parme (natrag) u Juventus, Marvin
Martina
iz Sochauxa u Lille i Niko Kranjčar iz Spursa u Dynamo Kiev.

Preostala četiri među 50 najskuplje plaćenih transfera su Mario Mandžukić iz Wolfsburga u Bayern, zatim Miguel Veloso iz Genoe u Dynamo Kiev, Vedran Ćorluka iz Spursa u Lokomotiv te sada Zlatan Ibrahimović iz Milana u PSG. U Velosovom i Ćorlukinom slučaju klubovi su platili i nešto manje od njihove tržišne cijene u tom trenutku, a kod Ibrahimovića i puno manje – PSG ga je dobio za 20 milijuna eura, a Zlatan je procijenjen na čak 37. Osim toga, nijednome od ova tri igrača cijena nije narasla poslije Eura – u Ibrahimovićevom slučaju to je i više nego logično jer riječ je o igraču koji je već godinama jedna od najvećih svjetskih zvijezda, ali koji će uskoro navršiti 31 godinu i cijena mu je mogla jedino pasti da nije dobro igrao na prvenstvu. Nije zgorega ni spomenuti da su sva trojica prešla iz bolje u lošiju ligu.

Mario Mandžukić jedini je od spomenutih kojemu je cijena narasla poslije nastupa u Poljskoj, i to značajno – s desetak milijuna eura na 14. Brojevi kojima ovdje baratamo su Transfermarktovi, ali i kod drugih izvora su gotovo identični. Bayern je pak Wolfsburgu za Mandžu platio 13 milijuna, a po nekim izjavama može se zaključiti da je posao također bio dogovoren već i prije Eura. No čak i da nije, svi ovi podaci daju premalo povoda za potvrđivanje teze da se klubovi otimaju za one igrače koji dobro odigraju veliki turnir.

Poslije EP-a 1996, na kojemu je Češka iznenađujuće dospjela u finale, njezini ključni igrači redom su našli angažmane u velikim klubovima: Karel Poborský prešao je u Manchester United, Pavel Nedvӗd u Lazio, Radek Bejbl u Atletico Madrid, Vladimir Šmicer u Lens, Patrik Berger (koji je već bio u Dortmund) u Liverpool, a čak je i vratar Petr Kouba otišao u Deportivo. Danas postoje male šanse da se takvo što dogodi, ne samo zbog toga što u Poljskoj i Ukrajini nije bilo reprezentacije koja je ostvarila tako veliki, a neočekivani uspjeh.

Dok su Česi iz 1996. mahom još igrali u Češkoj, danas svim ozbiljnijim reprezentacijama gotovo svi ključni igrači već igraju po većim europskim klubovima. Nadalje, a usko povezano s time, u sustavu i metodologiji skautiranja posljednjih se godina dogodio ogroman napredak i to je već uzdignuto do statusa znanosti. Veliki klubovi imaju vrlo detaljne podatke i procjene o svakom iole zanimljivijem igraču i sigurno ih neće suditi tek po nastupima na Euru. Oni jako dobro znaju da, primjerice, Alan Dzagojev ili Mario Mandžukić nisu ništa bolji igrači poslije tri dvije-tri dobre utakmice u Poljskoj nego što su bili prije toga i zato se neće dodatno razbacivati novcem da bi ih doveli.

Možemo li onda reći da pravilo o pomami velikih klubova za zvijezdama SP-a i EP-a više ne vrijedi? U najvećoj mjeri – možemo jer to dokazuju i gibanja na tržištu, ali ipak postoji dodatni razlog zašto će neki od njih još uvijek vrlo rado dovesti igrača koji je imao zapaženi nastup na velikom turniru, pa čak i ako to znači platiti malo više nego što su namjeravali. Taj je razlog prije svega psihološke prirode.

SP i EP su još uvijek najveći izlog za nogometaše i oni koji ondje pokažu dobre igre, mogu u pravilu računati na to da će im porasti cijena na tržištu. No ta dodana vrijednost događa se prije svega zbog – da se izrazimo jezikom suvremenog marketinga – poboljšanog 'brand awarenessa'. Kad Mandžukić dolazi u Bayern, ne dolazi više samo kao 'džiber iz Wolfsburga', nego i kao lik koji je zabio tri komada na Euru. Tako ga percipiraju navijači, mediji i sponzori, ključni za stvaranje pozitivne atmosfere oko kluba.

Ako oni budu sretniji i uzbuđeniji što im je klub doveo Mandžu, a ne, teoretski govoreći, baš Oliviera Girouda (koji je godinu mlađi i u prošloj sezoni je imao neusporedivo bolju statistiku, iako ne mora značiti da je bolji igrač), onda će im klub rado udovoljiti i platiti milijun više nego što bi platio Francuza ili nekog sličnog igrača koji nije imao zapažen nastup na Euru. Čak i ako naš 'Super Mario' provede većinu sezone na klupi kao alternativa njemačkom imenjaku...

Sviđa ti se članak? Preporuči ga prijateljima!


Odigrane utakmice

Poredak

Utk. Pob. Ner. Izg. Bod.

Nadolazeće utakmice

Važno: Rubrike, Sex files, cura i frajer dana i crna kronika mogu sadržavati sadržaje koji nisu primjereni osobama mlađim od 18 godina. Osobama mlađim od 18 godina se savjetuje posjet ovim rubrikama jedino i samo uz nadzor punoljetne osobe.
Tportal je član Hrvatskog vijeća za medije. HVZM je samoregulatorno tijelo koje prati i sankcionira kršenja novinarske etike.
Saznajte više na http://www.hvzm.hr/
vijece@hvzm.hr