Prošlog tjedna hrvatska košarkaška reprezentacija imala je zadnju pripremnu utakmicu protiv Litve, ugođaj i atmosfera bili su vrlo dobri, Hrvatska je pobijedila, Šarić i Hezonja svojom su briljantnom akcijom "zapalili" Arenu. Znali smo to i prije, ali utakmica s Litvom to je samo potvrdila - napokon imamo sjajnu košarkašku generaciju, spremnu za povratak u sam svjetski košarkaški vrh.

Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj zapravo je trebalo biti nastavak jednog savršenog rezultatskog niza kojeg smo pokrenuli u Sloveniji, u Španjolsku smo došli potvrditi kako nastupi u Sloveniji nisu bili samo slučajnost. Razloga za optimizam nije nedostajalo, Bogdanović i Rudež su u NBA-u, Šarić će tamo biti za dvije godine,a imamo i sjajne juniore.

Prva četvrtina odlična, napravilo se sve kako je Repeša tražio. No, mi smo Hrvatska i zašto može jednostavno kada može teže? Sve nakon toga nije bilo dobro. Mnogi će se uplesti u zamku pa kritizirati Šarića jer je napravio dva prekršaja koja su omogućila čak šest slobodnih bacanja Filipinima, ali pritom se zaboravlja da je Šarić bio jedini protiv kojeg Blanche nije mogao dobiti "1 na 1", par puta je odlično odradio fazu obrane da smo imali prilike za čiste kontre.

Da, Blanche je imao 26 poena na utakmici, ali o čemu mi pričamo? To je ipak NBA igrač! Ante Tomić je druga priča i prvo veliko pitanje…

Već drugu godinu zaredom najbolji centar Eurolige, ali nikako da to pokaže u reprezentaciji. Situacija slična onoj Luke Modrića, odličan u klubu, prosječan u reprezentaciji. I da, pročitat ćete mnogo činjenica koje pokušavaju opravdati Tomića i jedna od njih je da Hrvatska ne igra kao Barcelona i Tomić u Hrvatskoj mora drugačije igrati. Može, ali kako to igrati? Blanche mu ne odgovara, Valančiunas mu ne odgovara. Koji tip igrača njemu odgovara? Zamislite, njemu ne odgovara Blanche jer je pokretljiv i igra licem prema košu. Pa zar nas nisu naši mediji uvjeravali da je i Tomić isto "pokretljiv centar, a i odličan u obrani". Sada mu ne paše ni pokretljiv, a ni težak centar. Ne mogu se oteti dojmu da je to pogreška sustava. Pitanje za Repešu – kako je riješiti?!

Pozicija razigravača

O Ukiću sve znamo. Sposoban je 15 sekundi "pimplati" loptu na centru i onda ići u akcije "1 na 5" gdje je objektivno teško proći. Čak zna i doći pod koš i gurati loptu u "bunar". No, Roko ima probleme s tetivama i zato smo imali prilike vidjeti Lafayettea na djelu. Napadački nevidljiv i neučinkovit, u zadnjem napadu nije uspio napraviti prekršaj, promašio dva slobodna bacanja u krucijalnom trenutku. Ako nam je već trebao Amerikanac, zašto si nismo prisvojili Blanchea? Ali evo - ima tenisice s kockastim uzorkom pa ćemo na neke stvari zažmiriti na jedno oko...

Malo dobrih stvari
Bogdanović šuterski raspoložen, a Simon odličan uz još sedam skokova, možda i prelomio utakmicu. Markoti vrijedi čestitati na trici na samom kraju treće četvrtine, Žorić "puno prometa, a malo zarade"...

Zašto su naši centri tako loše reagirali u obrani, zbog čega smo imali toliko problema s napadačkim skokom Filipina, zbog čega smo u cijeloj utakmici samo jednom odigrali pick n' rool, zašto nismo igrali zonsku obranu, zbog čega nam je nedostajalo kreacije i ideje u napadu? Sve su to pitanja za izbornika i stručni stožer. Ono što mene posebno intrigira za priče mnogih 'stručnjaka' kako ćemo pobijediti Filipine ponajviše zbog njihove (ne)visine i što se onda dogodilo?

Filipini su bazirali svoju igru na šutevima izvana gdje visina ionako nije presudna, izbjegavali su igru u reketu i sami priznavši prije utakmice kako je Tomić za njih previsok. Nakon utakmice Golemac je rekao kako nam Filipini nisu odgovarali baš zbog te fizionomije igrača. Bez komentara... No, pitanja ostaju!