Aldo Buršić rođen je 3. lipnja 1940. godine na Brijunima, a osnovnu i srednju školu završio je u Puli. Uz rad u brodogradilištu Uljanik, završio je Višu ekonomsku školu, a ispit za trenera boksa položio je 1964. godine na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani.

Aktivan boksač i član reprezentacije Jugoslavije bio je od 1954. do 1962. godine kada zbog čira na želucu prekida boksačku karijeru. Već 1964. godine zajedno s Aldom Banovcem osniva omladinsku školu boksa iz koje su izrasli naraštaji vrhunskih boksača.

Tako 1966. godine s polaznicima omladinske škole Boksačkog kluba Pula osvaja nevjerojatnih devet od mogućnih deset zlatnih medalja na juniorskom Prvenstvu Hrvatske.

Najava vrhunskih rezultata su Olimpijske igre 1968. godine u Meksiku gdje je s legendarnim Matom Parlovom osvojio peto mjesto te Europsko prvenstvo 1969. na kojemu Parlov osvaja srebro. Na Europskom prvenstvu 1971. u Madridu njegov učenik Mate Parlov osvaja zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji kao najavu najsjajnijih dana hrvatskog boksa.

Najsjajniji trenutak u povijesti našeg amaterskog boksa događa se na Olimpijskim igrama 1972. godine u Münchenu gdje Mate Parlov osvaja zlatnu medalju.

Već iduće godine Parlov ponovno osvaja naslov prvaka Europe da bi 1974. godine u Havani, osvojivši sve titule u amaterskom boksu, naslovom svjetskog prvaka završio svoj amaterski put kojim ga je znalački vodio Aldo Buršić.

Aldo Buršić primio je za svoj sportski rad niz priznanja, među kojima i Plaketu za životno djelo Saveza sportova grada Pule 2004. godine te Trofej i plaketu za životno djelo Saveza sportova Istarske županije 2008. godine. Godine 2011. dobio je Državnu nagradu za sport Franju Bučar.