Poznata još i kao The Summit Series, Superserija iz 1972. godine otvorena je s četiri utakmice u Kanadi kao kolijevci hokeja (igralo se u Montrealu, Torontu, Winnipegu i Vancouveru), a zatim se prebacila u Sovjetski Savez (sva četiri ogleda održana su u Moskvi). S obzirom da tada NHL profesionalci nisu mogli nastupati na olimpijskim igrama, a da sovjetski velemajstori nisu smjeli biti profesionalci niti igrati u inozemstvu, serija je predstavljala dugo očekivano preispitivanje snaga između hokejaških divova.

Događalo se to u jeku hladnog rata, istog mjeseca u kojem su Sovjeti šokirali SAD nanijevši im u Münchenu prvi košarkaški poraz na olimpijadama. Sam ustroj Superserije (osam utakmica u mjesec dana) podsjetio je na šahovske okršaje koje je tih godina također pratila nevjerojatna, bondovska atmosfera i publicitet.

No umjesto uvjerljive lekcije 'izumitelja i profija', dogodila se ludo neizvjesna serija: Sovjeti su dobili dva od četiri okršaja na američkom kontintentu, izvukli i jedan remi, a sve to uz prezentaciju zadivljujućeg talenta i iznenađujuću tjelesnu dominaciju. Kanadska javnost bila je šokirana. Povijest će pokazati da su u Zbornaji tada igrala dvojica iz buduće svjetske šestorke stoljeća: krilo Valerij Harlamovi vratar Vladislav Tretjak.

Kada su Sovjeti dobili i petu utakmicu u moskovskoj dvorani Lužnjiki, činilo se da je 'rat zvijezda' odlučen. No u šestoj Kanađani čupaju 3:2 usprkos 31 slobodnom udarcu dosuđenom za Sovjete naspram samo četiri kanadska. Koliko je (hladno)ratovski shvaćena ova serija govori i podatak da je Bobby Clarke na toj utakmici namjerno teško ozlijedio Harlamova izbacivši ga iz Superserije. U sedmoj su Kanađani opet iščupali minimalnih 4:3, a Boris Mihailov u jednom je trenutku počeo udarati Garya Bergmana hladnim oružjem - oštricom klizaljke!

Usprkos nasilju, kontroverznim sucima i hladnom ratu, pobijedio - sport
U osmoj je Zbornaji bio dovoljan i remi kako bi pobijedila na gol-razliku. Bilo je bacanja stolica na led, natezanja kanadskih igrača sa sovjetskom policijom, srednjih prstiju pokazanih moskovskoj publici, a u tom grotlu Sovjeti su ispustili vodstvo 5:3. Pobjednički gol spremio je Henderson samo 34 sekunde prije kraja. Neki to smatraju najvećim potezom u povijesti kanadskog sporta…

Sovjeti su izgubili gotovo dobivenu seriju, ali su oduševili svijet, uključujući i favorizirane protivnike iz zemlje koja je izmislila hokej. Dotad su se Sovjetima podsmjehivali zbog čudne opreme i načina treninga, ali nakon Superserije, kada je postalo jasno kakva je kvaliteta stvorena izvan NHL-a, započela je ubrzana integracija - prvo kroz klupske i reprezentacijske mečeve - koja je dovela do modernog, globaliziranog hokeja kakvog poznajemo zadnjih desetljeća.

Vladislav Tretjak, legendarni golman sovjetske ekipe i autor knjige 'Kad je ledu vruće', danas je predsjednik Ruskog hokejaškog saveza. Vijest o pokretanju inicijative došla je nakon sastanka s ruskim premijerom Vladimirom Putinom. Superseriju za 21. stoljeće nastoji se organizirati što sličnije originalu, s tim da se ovog puta utakmice u Rusiji ne bi odigrale samo u Moskvi, nego i u Kazanju, Sankt Peterburgu i Sočiju.

S obzirom da je hokej na ledu vjerojatno najpopularniji sport u Rusiji (fenomen nogometa tek je posljednjih godina uzeo maha), čak i staloženiji ruski mediji euforično komentiraju mogućnost ponavljanja Superserije: agencija Lenta piše da bi takav događaj zasjenio i nogometni Euro u Ukrajini i Poljskoj, i Olimpijadu u Londonu!

Za kraj tek podsjetimo na legendarnu izjavu Franka (Franje) Mahovlicha, kanadskog reprezentativca hrvatskog podrijetla, sudionika Superserije i kasnije člana hokejaške Dvorane slavnih, koji je nakon Superserije izjavio: 'Dajte Rusima jajastu loptu i za dvije godine osvojit će Superbowl.' Kad je hokej u pitanju, Rusima je trebalo i manje...