Nakon trijumfa, Jurčić je zauzeo gard pobjednika. Novinarima je suptilno dao do znanja da ne cijeni koncept u kojemu se sve dobro zaboravlja nakon prvoga kiksa. Ima čovjek pravo, ali zbog vlastitog doživljaja, mogao bi se malo opustiti i uživati u plodovima svoga rada.

Prije dvoboja se nametalo pitanje kompozicije veznog reda. Sa Chagom ići u pokretljiviju i čvršću varijantu ili s trojicom 'cenera' do maksimuma koncentrirati kvalitetu. Upravo riječ kompozicija bila je podcrtana u najavi susreta, Jurčić traži formulu kako od Dinama napraviti najavljenu mješavinu Liverpoola i Arsenala. U hrvatskim okvirima, naravno. I, iako je upitno je li Hearts individualnom kvalitetom ispred ili iza jednog Slaven Belupa, Jurčić je pogodio.

Ako ništa drugo, za Škote znate da mogu trčati i da neće pasti bez borbe, a Dinamo ih je sinoć stisnuo u mišju rupu i 90 minuta im nije dao disati. Znali smo da Morales ima genijalan pas, da Sammir zna igrati, da je Badeljov nogomet kirurški i da je Mandžukić moćan kao tenk. Ali nije se dalo naslutiti da momčad nakrcana igračima s idejom može čitavu utakmicu držati presing i učiniti treću momčad Škotske smiješnom.

Lijepo je gledati Dinamo kako raste i plavi navijači s nestrpljenjem očekuju ždrijeb skupina. Teško će na Maksimiru netko lako skupiti bodove; Jurčić je svojim pulenovima usadio ratnički mentalitet i pitanje je koliko oni još mogu napredovati. Kada se ovom sastavu dodaju još Cufre i Robert Kovač, mogla bi to biti sasvim solidna ekipa kojoj prolazak kroz skupine neće ući u rubriku nemoguće.

Kada je tako, i tribine cvatu. Profiliralo se 20-ak tisuća navijača koji također 'podižu formu'. Igrači se ponovno osjećaju voljeno, pljesak će se čuti i nakon neuspjelog pokušaja. Zapaljene baklje na neizmjernu žalost Uefinih blagajnika više ne lete u teren, a sve veći broj gledatelja aktivno navija čitav susret. Izvršni dopredsjednik i dalje je na udaru, ali to je neka druga priča.

Dinamo proživljava svoju renesansu, ovoliko pozitivne energije već dugo nije lebdjelo iznad Maksimira. Fenomenolozi će uzrok možda pronaći u novom travnjaku, ali razlog leži u prijelaznom roku. Dinamo ovoga ljeta nije prodavao, tanke pozicije u momčadi su popunjene i uigran sastav traži svoj zenit.

Da je Mandžukić igrao uzvrat protiv Salzburga, Dinamo bi ovih dana vjerojatno zakoračio prema Ligi prvaka. To tako valjda mora biti, takav rasplet može se dobro ukomponirati u teoriju održivog napretka. Korak po korak, možda uskoro dođe vrijeme i za samu elitu.